Vlada Velike Britanije: BPNP najveća prijetnja za “stabilnost i mir”

“However, there is a least one secular organisation that can be classified as far right. The Bosnian Movement of National Pride, BPNP, is a far-right Bosniak organisation based on ethnicity rather than religion. It is antisemitic, anti-communist and aims to prevent the secession of Serb and Croat populations (Ristic et al., 2017).”

Ovako počinje izvještaj koji je naručila Vlada Velike Britanije od strane K4D koji istražuje “desni-ekstremizam na zapadnom Balkanu”. Izvještaj je postavljen na web-stranice Vlade Velike Britanije i urađen je u Srbiji, Bosni, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Kosovu. Interesantno je da izvještaja o Hrvatskoj nema nikako.

Pored BPNP-a koji je na vrhu ispod rubrike o Bosni i Hercegovini, spominje se i Milorad Dodik i njegova retorika prema Bosni i genocidu, i srpski dobrovoljci koji putuju i ratuju u Ukrajini.

U izvještaju piše da je BPNP sekularna bošnjačka organizacija koja se temelji na etniji više nego na religiji, da je pokret anti-semitski, anti-komunistički i da je cilj zaustaviti srpsko i hrvatsko odcijepljenje.

Izvještaj UK Govermenta

Dom Lordova u Velikoj Britaniji je i ranije opisao BPNP kao potencijalnu prijetnju za “demokraciju”:

Dom lordova (engleski: House of Lords) je Gornji dom britanskog dvodomnog parlamenta. Dom lordova vuče korijene iz 11. vijeka, iz Witansa tijela tadašnjih anglo-saskih vladara, sastavljenog od savjetnika, dvorskih ministara i visokih crkvenih prelata. Iz tog instituta je tokom 13. i 14. vijeka izrastao parlament.

Pratite nas na društvenim mrežama.

Posvećenost

Koliko si TI posvećen našoj ideji? Koliko si motiviran? Dobro sada razmisli. Misliš li svim srcem da je naša ideja potrebna za budućnost i opstanak Bošnjaka općenito, da je to stvarno nešto što je nama potrebno i da će biti prihvaćeno kada svi shvate temelj naše ideologije?

Ako ste na posljednju rečenicu odgovorili da, onda ste barem u pola predani ideji, ali se možete lahko povući ako imate i najmanju sumnju da ćemo uspjeti.

Kakve su naše šanse da uspješno razvijamo našu ideologiju? Sumnjate li i osjećate li da su šanse male? Je li ovo neostvariv projekt u koji ulažemo svoje vrijeme? Hoćemo li ubuduće privuči ljude sebi?

Ako imate negativan odgovor na bilo koje od gore navedenih pitanja, možda bi se trebali baviti nečim drugim osim da budete ”hobi-nacionalist”. Ako, s druge strane, na oba pitanja odgovorite da, ne lažući sami sebi, onda možete postati snaga ovog pokreta. Ponavljam ”možete postati” snaga pokreta. To ne znači da ste zasigurno snaga pokreta. Naša ideja ne ovisi o tome koliko ”žestokih” komentara i statusa objavite na raznim portalima ili socijalnim mrežama. Definitivno ne ovisi o tome šta bi vi radili neprijateljima, ideološkim neistomišljenicima ili političarima – to ništa ne doprinosi našem pokretu ili ideji. Doprinjet će te ideji  tek tada kad počnete zaista živjeti po prirodnim zakonima naše ideologije (Pročitajte priručnik: Živjeti kao nacionalsocijalist).

Naravno, ne postaje se motivisan ili posvećen ideji ukoliko se shvati važnost gore navedenih pitanja u cijelini. Mnogi, koji se danas nazivaju nacionalistima ili nacional-socijalistima, povlače se kada budu verbalno napadnuti riječima ”ksenofobični, homofobični, rasisti, fašisti ili nacisti’’. Imati bilo kakvu fobiju znači biti bolesno strašljiv. Mi nismo bolesni uopšte, samo pokazujemo svoje pravo da ne razmišljamo poput programiranih korisnih idiota. Ako iko pati od kompleksa i fobija onda su to naši protivnici koji se plaše svog identiteta i pripadnosti određenom narodu i naciji. Traumatizovani tim strahom konstantno misle i inputiraju drugima da je nacionalizam zarazan i štetan. Riječi kao fašista ili nacista i sve ostale riječi koje naši protivnici priljepljuju nama ne smiju nas pogađati uopšte (pročitajte naše članke vezano za sve to: ”Zločesti nacisti” i ”Intervju sa vođom BPNP’’).  Naravno da se nećemo pred svim tim etiketiranjima savijati ili povlačiti. Najmanje popuštanje ili  povlačenje  daje prednost  i  vjetar u leđa svakom neprijatelju.

Predanost i motivacija su važni elementi u borbi za oslobađanje našeg naroda. Konkretno, naša ilirska grana slavenskog govornog područja je pod napadom plutokrata koji traže svjetsku dominaciju i jednu svjetsku državu. Opet dolazi pitanje koliko smo uopšte motivisani? Možemo li zamisliti da se odreknemo materijalnih stvari? Možemo li zamisliti život bez  ’’šopinga’’ i ovisnosti o skupim brendiranim stvarima. Moj novi iPhone, moj nabrijani automobil, moj stan u elitnom naselju od stotinu kvadrata, možete li zamisliti život u mnogo jednostavnijem obliku ako bi naša stvar imala korist od toga? Odgovorite iskreno sami sebi. Lakše je sjediti iza ekrana i biti hrabar na Instagramu i Fejsbuku, ali šta ako stvari izmaknu kontroli  u stvarnosti, van zamračene sobe i kuće? Da li bi tad razmišljali o lakšem načinu življenja? Ovo posljednje će te morati kako god ako se ništa ne desi drastično na svjetskoj političkoj sceni. Mondijalistička elita nas okreće jedne protiv drugih, slažu nas na svoje monetarističke kamare, zato radimo sve više za manje, ili za kredite i nabijene kamate. Na kraju nećemo udisati ni zrak bez da ga prethodno ne platimo ili ne uzmemo na otplaćivanje, zato je veoma važno boriti se da ne postanemo robovi golabističke i korporativne elite. Moramo se boriti beskompromisno i fanatično za naše pravo na dostojan život, takva borba zahtjeva više djela nego ispisanih statusa i zapaljivih komentara na društvenim mrežama.

Naša borba za opstanak je počela davno, ali tek sada, u posljednih nekoliko decenija, globalni otpor je porastao u cijelome svijetu i poprimio je jako velike oblike. Elite okupljene u svojim korporativnim katakombama već postaju zabrinute i njihova nadanja za apsolutnom dominacijom su poljuljana, zato pribjegavaju svim mogućim nedemokratskim sredstvima da uguše otpor probuđenih masa . Ovdje će posvećenost u našem slučaju igrati sve važniju ulogu. Posvećenost i upornost da se borimo za svoju slobodu i istinu koja će na kraju prevladati, jer istina uvijek prevladava. Možda nećemo mi doživjeti pobjedu, ali naše nove generacije zasigurno hoće ako još jače pruže otpor i ojačaju svoju svijest, ako mi kao prethodnici pokažemo zavidnu upornost i zalaganje za nacionalsocijalističku borbu. Ne zagovaramo to da svi moraju živjeti potpuno asketski, ne nikako! Pitanje je sljedeće: jeste li u stanju izdati svoju djecu, unučad i buduće potomstvo jer ste odabrali lagodan i hedonistički način života? Ili zadržati svoje skupe brendirane stvari, a kukavički se ne zalagati za svoja uvjerenja, iako znate za bolje? Ili možda niste baš toliko uvjereni  i hrabri kada zagusti?

Odabrati malo jednostavniji život od egocentričnog  građanstva, kosmoplitizma i multikulturalizma, u skladu sa prirodom i druženje sa prizemnim i skromnim ljudima pruža mnogo više nego što materijalistički život može ponuditi preko nabijenih šoping centara i TV reklama. Mnogi ljudi koji shvataju našu stvar žive upravo na taj način. Mnogi su se umorili od nezaustavljivog ”točka za hrčka” i nametnutog stresa, zato su odlučili da se oslobode od svega toga. Danas žive jednostavniji i zdraviji život, imaju više vremena za porodicu i borbu, što daje apsolutni duševni mir.

Mi smo jednostavno silom programirani da postanemo ovisni o toj vještačkoj udobnosti i da uvijek imamo taj psihički teret i manijakalnu potrebu za gomilanjem bezpotrebnih skupih stvari. Kroz slatkorječivost i šarenilo reklama  naši neprijatelji nam nude život robota-potrošača koji će da žive samo da kupuju i gomilaju, i koji će u svemu da vide samo cijenu ali ne i pravu vrijednost. Imati što više nagomilanih brendiranih stvari je jedina preokupacija mase robota-potrošača koji svojim neprirodnim načinom življenja i razmišljanja podgrijavaju kotao korporativizma. Zašto se onda boriti i odupirati možda se neko to često pita? Odgovor je da ”ovo dobro” neće dugo trajati. Kada svi roboti-potrošači budu u potpunosti dehumanizirani i svedeni na puko potrošačko divljaštvo, onda će se uvesti  finalizirajuća prisila, prisila na konzumaciju pesticidne GMO hrane prskane najgorim otrovima , prisila na transhumani način života, prisila da se globalni cionistički genocid shvati kao ’’pročišćenje’’ od monolitnog i zastarjelog tradicionalnog načina života. Otpor i borba će tada biti jedino moguće rješenje čemu jedna normalno razumna osoba može da se posveti. Ali zašto čekati da to ode sve tako daleko, do tih granica? Naš teret će biti sve veći i teži ako neprijateljima dopustimo da bez našeg otpora i reakcije sprovedu ove gnusne planove, zato se pridružite borbi za opstanak prvenstveno naše bijele rase, naše bošnjačke zajednice, države, tradicije, kulture i jezika – onoj pravoj narodnoj zajednici bez neprirodne klasne borbe koju je zasijao šizofreni marksizam, pseudoznanstvena i sintetička ideologija. Naša ideologija, nacionalsocijalizam, je biološki i fundamentalni svjetonazor. Naša ideologija ne sadrži sintetičke kvazi-naučne ideje. Naša ideologija je vječna, kao i svi prirodni zakoni.

Da li ćeš nam se pridružiti ili ćeš ostati po strani i mirno gledati?

www.bosanskinacionalisti.org

Pratite nas na društvenim mrežama.

Maja Savić-Bojanić naziva BPNP neonacističkim i upoređuje pokret sa islamistima

Maja Savić-Bojanić koja se bori za ljudska prava Jevreja i koja je nagrađena od Židova (Awards and Grants: 2018 European Association for Jewish Studies), govori za Nove Medije BHRT-a kako je BPNP fašistički jer traži prava za Bošnjake. Još jedan liberal koju financira Velika Britanija. Pogledajte prilog:

Pratite nas na društvenim mrežama.

Ideja nacionalizma po ulicama Mostara

Ogranak Humska zemlja su uspješno odradili akciju plakatiranja grada,obišli su prometnije dijelove grada. Akcija je prošla bez problema i uspješno su proširili našu poruku. Slava Bosni! ⚜


Pratite nas na društvenim mrežama.

Elitizam

Zasto su pametni, inteligentni ljudi rijetke vrste, dok glupi i slabi vladaju svijetom? Europa je pala, ono sto danas vidimo je amerikanizirana degeneracija, rupa pakla koja izgleda vise kao Sodoma i Gomora nego Europa!

Baci svoj hamburger iz Mc-Donaldsa i iskljuci MTV-kanal, ne dopusti sebi da postanes rob materijalizma, pohlepe i liberalne propagande. Oslobodi se modernog svijeta! Nemojte prihvatiti demokraciju, ne dopusti da budes slab. Mi ne zelimo dekadenciju, kriminal, drogu i geta. Zelimo zdravo i cisto drustvo. Mi zelimo jedinstvo i jako vodstvo, duhovnost i cast! Svak vlada nad svome i krajno je vrijeme da kazemo stop ludilu koja se zove demokracija.

Zar nam doista treba demokracija poslje svih visokih drevnih civilizacija, kroz stotine godina ratova i bitaka, samo da bih dosli do ovog modernog anarhistickog liberalnog cirkusa koji upravljaju koruptirani klaunovi i kriminalci?

Elitizam je cist, pravan i snazan. Moramo se boriti za nas cilj i stvoriti oblik najbolje elite, jedan superioran narod i jedna nacija heroja kao vojska Bozija. Protivnici ovog misljenja su oni koji zele kvantitet preko kvaliteta kod ljudi. Ali za nas koji vjerujemo u kvalitetu, kao svaku zdravu zivotinju ili bilo koji perfektan uzorak zivota vrijedi daleko vise nego ruznog degeniranog covjeka. Samo covjek u svom savrsenstvu je nesto sto trebamo da gledamo kao najvise bice, a ne slabe i dekadentne ljude koje nam ovo doba uzvisuje

Pratite nas na društvenim mrežama.

Nezaboravljeni heroj Avdaga Hasić i njegova borba protiv Partizana i Četnika

Avdaga Hasić (sjedi), 1943. godine u Kladnju sa svojim jurišnicima
pukovnik
rođen 1893 . Kladnju
umro 1982 . Argentina

Avdaga Hasić, jedan od najvećih bošnjačkih heroja sjevero-istočne Bosne
ČOVJEK KOJI NIJE DOZVOLIO DA SE U DRUGOM SVJETSKOM RATU BOŠNJACIMA DOGODI GENOCID POPUT SREBRENIČKOG

Ako vas kojim slučajem „kao putnika namjernika“ put navede kroz Kladanj, Olovo, Stupare, Živinice, Banoviće, Kalesiju i sela na planinama Konjuh i Romanija, a u njima zateknete nekog starca Bošnjaka koji pamti Drugi svjetski rat i upitate ga: “Ko je bio najveći bošnjački heroj tog vremena“, bez razmišljanja će vam odgovoriti ;„Avdaga Hasić“.

Ko je bio taj čuveni bošnjački heroj iz Kladnja, na koga njegov rodni grad čuva vječite uspomene. U Kladnju se danas ponosno šeta ulicom Avdage Hasića, čije ime se nije smjelo ili je samo tiho šapatom spominjano od 1945 do 1992 godine. Zbog Avdage, Kladanj i Olovo su bili kažnjeni 20 godina poslije Drugog svjetskog rata od strane komunističkog režima, a ta kazna je bila u vidu „ekonomske blokade,I zolacije i zamrznutog razvoja ovih bosanskih kasaba“ . Pored nabrojanih mjesta, Hasić je sa svojim vojnicima koji su mu maksimalno bili odani, štitio Bošnjake i u Tuzli, Vlasenici, te mjestima u donjem toku Drine. Najveći dio rata, Avdaga je proveo boreći se protiv zloglasnih četnika čuvenog krvoloka Jezdimira Dangića iz Bratunca, koji je bio četnički komadant istočne Bosne. Dangić je inače prije rata radio kao šef obezbjeđenja na Dvoru Kralja Petra Karadžordževića. 1941 godine je ispratio Kralja Petra sa porodicom i svitom u Nikšiću, odakle su odleteli iz zemlje, a onda je se sa svojom četom odmetnuo se u šume, i planine iznad Drine u istočnoj Bosni. Inače, on i njegovi četnici su „očevi i djedovi“ četnika koji su u julu 1995 godine napravili genocid nad Srebreničanima.
-I tada bi Dangić sa svojim četnicima napravio iste zločine koje su sada četnici napravili u Srebrenici, da im nije na put stao Avdaga Hasić sa svojom vojskom-rekao nam je jedan stariji čovjek ( vidno na izmaku života) u Kladnju „upoređujući“ rat od prije 50 godina i ovaj od 1992 do 1995 godine.

-Nijedno muslimansko uho na području Kladnja i ovog dijela Bosne ne bi ostalo živo. Sve bi četnici poklali, da ne bi našeg Avde. Allah mu dao lijepi dženet-kaže jedna osamdesetogodišnja nana iz Kladnja.
-Avdan, tako sam ga zvao, nije bio loš čovjek.
Često smo se na putu između Šekovića i Kladnja sastajali i pregovarali i razgovarali o svemu. Ponudio sam mu jednom da pređe sa svojom vojskom u partizane, kao što su prelazili mnogi četnici. Mislim da se dvoumio i da je sekunda falila da to možda i učini. Mislim da ga je poklolebala njegova supruga Emilija, koja je bila iz Zagreba i bila je protiv toga da se Avdaga priključi partizanima – pričao je često tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka pokojni Miloš Zekić, narodni partizanski heroj iz Šekovića.
Avdaga Hasić, sin Halilage rođen je 1893 godine u Kladnju. Potiće iz ugledne i bogate porodice. Imao je brata Ahmu koji je svojevremeno bio politički komesar u partizanima i komadant kladanjskog partizanskog Odreda, kao i brata Rajifa sljedbenika pokreta Mladih Muslimana za vjerska prava zbog kojih je doživljavao hapšenje i razne torture od komunističke vlasti. Radi se o vrlo naprednoj porodici i velikim borcima za zaštitu Bošnjaka svoga kraja. Po tom pitanju, Avdaga je ponajviše otišao u tim mutnim vremenima koja imaju veliku sličnost sa opstankom Bošnjaka i nedavnoj agresiji na BiH .Avdaga je imao 4.razreda završene Osnovne škole u Kladnju i uključen je bio u cijeli društveno-politički život Sreza Kladanj.

Bio je član prvog Odbora osnovanog Gajreta u Kladnju,a u političkom životu je bio 
Spahinovac /aktivista i sljedbenik Jugoslovenske Muslimanske Organizacije čiji je vođa bio rahmetli Dr.Mehemed Spaho, jedna od najistaknutijih bošnjačkih historijskih ličnosti i prvi Musliman koji se našao u vladi Kraljevine Jugoslavije, gdje je tragično otrovan u Beogradu),te je svojevremeno bio poslanički kandidat u Drinjskoj banovini kod ministra gospodina Hasandedića. Odslužio je 3.godine austrougraske vojske i učesnik je Prvog svjetskog rata na talijanskom frontu na Tirolu kao zapovjednik „cug firer“, za šta je dobio „zlatnu kolajnu“ za svoje junaštvo. Stvaranjem NDH 1941. godine, Avdaga je u svojstvu delegata iz Kladnja sa predstavnicima iz Tuzle i Zvornika učestvovao u razgovorima u Zagrebu sa Kvaternikom o Rezoluciji BiH koja se odnosi na autonomnost Muslimana tj.zaštitu narodnog puka. Tačno 7.12.1941.godine dobija se saglasnost na ustroj domobranskih formacija zasnovanoj na dobrovoljnoj osnovi muslimanskog naroda. Tada dolazi do formiranja Dobrovoljačkih odjela u Tuzli pod komandom bojovnika Muhameda Hadžiefendića. Tim činom je stvorena sigurnost muslimanskog naroda, ormiranjem tzv.Muslimanske legije u Tuzlanskoj oblasti, na čijem se čelu nalazio Bošnjak. Formacijski Muslimanska legija je pokrivala oko 600 kvadratnih kilometara i prostirala se: na istoku od Zvornika i Bijeljine, na sjeveru Orašja i Šamca, do Gračanice na zapadu i Kladnja i Olova na jugu, pokrivajući krug između rijeka Drine, Save, Bosne i Krivaje. Među tri najorganizovanije pukovnije bile su: u Kladnju pod komandom Avdage Hasića, u Bijeljini pod komandom Nedima Šahinspahića, i Gračanici pod vodstvom Sejde Đulovića i Ibrahima Pjanića, dok su ugledne bile i jedinice u dolini Krivaje pod komandom Zaima Kapetanovića i Mujčina Mujića iz Ribnice. Već 1942.godine bilo je preko 6000 dobrovoljaca u Muslimanskoj legiji. U to doba Kladanj su četnici i partizani zbog svoje neosvojivosti nazivali tvrđava –kladanjski Alkazar. 1943.godine za svoje uspijehe u odbrambenom ratu Avdagu je Zagreb proglasio vitezom, a kladanjsku legiju „Viteškom bojnom“. 

Kako smo već napomenuli Avdaga je uglavnom ratovao sa četnicima Jezdimira Dangića, pod čijom komandom su se nalazile zloglasne jedinice Drinskog korpusa/kakva slučajnost i u ovom ratu najveće zločine nad Srebrenicom je napravio korpus koji se po uzoru na tadašnji zvao Drinski/. Drinskim korpusom u Drugom svjetskom ratu je komandovao Major Aleksa Drašković, a u njemu su se posebno isticale Srebrenička brigada kojom je komandovao Vojin Dangić, rođeni brat Jezdimirov ,te Vlasenička brigada Momčila Mičića. Nekoliko puta i sam Tito je pokušao nadmudriti Avdagu, tražeći da ga pusti da prođe kroz Kladanj, te rekavši „da neće izazivati nikakva neprijateljska dejstva“. Izrazito mudar, Avdaga je Titu preko kurira slao odgovor „da nema šanse da on prođe sa partizanima ili bilo koja druga vojska kroz Kladanj i da dobro zna šta znači ta podvala,u smislu da prođemo mirno, pa ćemo lakše osvojiti grad“.

-Ne dam nikom da prođe kroz Kladanj. Ni četnicima, ni partizanima, Nijemcima, Talijanima, a ni ustašama i domobranima ako nemaju odobrenja i ako nisu pod mojom komandom. Moj narod ne smije niko da dira i progoni. Ko to bude želio, biće strogo kažnjen od mene. Boriću se do zadnjeg „čojka“ da muslimane spasim klanja-često je isticao Avdaga u svojim govorima okupljenoj vojsci.
U svojoj knjizi „Zapisi iz NOR-a“, „partizanski narodni heroj“ Rodoljub Čolaković otkriva tadašnju dobru saradnju partizana i četnika u borbi protiv Bošnjaka.

-Tokom cijele 1941.godine mi smo/partizani op.a.) zajedno sa četnicima napadali Kladanj, ali uspijeha nije bilo. Jedinice Avdage Hasića su nas redovno poražavale-napisao je Čolaković.
Već 50 godina se prepričava kako je Avdaga poslao kurira u Olovo koje su držali Romanijski četnici vojvode Save Derikonje, rodom sa Vučije luke četničke oaze poviše Sarajeva. Avdaga je po kuriru poručio vojvodi Derikonji da će ga napasti tačno u 17 sati .

Kad je napao u dogovoreno vrijeme, Olovo je bilo prazno jer je uplašeni Derikonja sa svojim četnicima pobjegao na Romaniju, na nekoliko sati prije. U njegovoj jedinici posebno se po hrabrosti isticao izvijesni tabornik Jamaković iz Olovskih luku. Također se prepričava i jedno pismo koje je Avdaga poslao Anti Paveliću u kojem je napisao doslovice:
-Dragi prijatelju, ako nisi siguran i bezbjedan u Zagrebu, dođi kod mene u Kladanj.
Po pričama svojih preživjelih vojnika, Hasić je fizički bio nevjerovatno jak, tako da se često znao kladiti s’ drugim „fizički jačim Kladnjacima“ ko će prije iz zemlje izvaliti šljivu debelu 10 centimetara. Iako je početkom rata imao 47 godina redovno je dobijao opklade i izlazio kao pobjednik.
Posljednji put Avdaga je u Bosni viđen 1944 godine u Tuzli, kako jaše na bijelom konju.
-Pouzdano se zna da je 1944 godine preko Austrije uspio sa svojom pratnjom preći preko „Zidanog mosta“ i obreti se u dalekoj Argentini, odakle je na različite načine komunicirao sa rodbinom i saborcima. Narod je svog Avdu često opjevavao pjesmama, a on je iz Argentine pisao da mu je jedina želja da se vrati u svoj Kladanj i Bosnu, kada jednog dana padne komunizam. Taj dan nije dočekao. Po informacijama odgovornih iz predratne stanice milicije u Kladnju, Avdagin dosije se završio 1982 godine, kada je u svojoj 90 godini života umro u dalekoj Argentini-rekao nam je profesor Muhamed Muhić iz Kladnja, čovjek koji je prvi počeo pisati o Avdagi Hasiću .

U svojim memoarima Muhamed Seid Mašić iz Gračanice, Avdagu opisuje u momentu kad je bio blizu povlačenja iz Bosne. Mašić je zbog tog par minutnog razgovora sa Hasićem, dugo bio poslije rata na meti ispitivanja od strane komunista:- Tih dana mi se desilo još nešto za što su zlobnici pokušavali da mi zakaće, kako bi odvratili pažnju od svojih grijeha. Naime, jednog dana sam prošao pokraj Rifatovog hotela pred željezničkom stanicom, sa čijeg me je balkona pozdravio neki debeljko, ustaški odjeven i s’ mašinskim pištoljem o bedrima. U tom sam debeljku prepoznao svog nekadašnjeg prijatelja Avdagu Hasića iz Kladnja koji je godinama vodio odbranu tog izolovanog uporišta od nasrtaja bandi četničkog vojvode Jezdimira Dangića. Ne opravdavam ja ničim toga predratnog ahbaba, inače strastvenog lovca koji me često zaticao na izletu u kladanjske šume i stijene. Ja s’ njim nisam prozborio ništa osim konvencionalnih pitanja za naše i naših porodica zdravlje i to na relaciji ulica -balkon, jer niti me on pozivao gore k’ sebi, niti sam ja želio da mu pristupim. Valjda je uočio da shvatam njegov položaj: povlačenje u nepoznato-napisao je Mašić.

Narod Kladnja se izborio da se glavna ulica u ovom gradiću danas zove po njihovom Avdagi, a postoji ideja da se uskoro podigne i spomenik u centru grada, kao i da se pokuaša njegovo tijelo prenijeti iz Argentine. Većina današnjih kuća u Kladnju posjeduje Avdagine slike na zidu, a prije nekoliko godina je SFOR u jednoj kafani, koju u Kladnju drži bliža Hasićeva rodica naredio da se ukloni njegova slika sa zida jer navodno smeta nekim ljudima.

Najveći problem tadašnjih komunista, a i četnika je bila odluka da se Bošnjaci sami brane od pokolja, raznoraznih „Škorpiona“ koji su postojali i prije 60 godina. Tako da su svi Bošnjaci koji su organizovali svoje jedinice samo zbog toga da bi zaštitili svoj narod tokom rata, označavani kao „sluge fašista“.Hrabrost, mudrost, pogledi unaprijed i organizaciona sposobnost ovih ljudi, ujedno su ponos bošnjačke historije, a i opomena novim generacijama da vječito jednim okom budu budni jer neprijatelj vječito prijeti.

Pratite nas na društvenim mrežama.

Erdogane, Bosna nije Turska niti smo mi vaša braća!

Erdogane, Bosna te ne treba!

Mi, bosanski nacionalisti, kao clanovi pokreta BPNP – jedinog pravog nacionalistickog pokreta u Bosni moramo reagovati na krajnje bezobraznom i provoaktivnom govoru u Istanbulskoj cetvrti Kisikli jucer kada je fundamentalista Erdogan izjavio da su ’’Bosnjaci dio turske nacije. ’’

Vazno je napomenuti, da se mi apsolutno ne protivimo nacionalnoj i sekularnoj Turskoj drzavi vec fundamentalisti kao sto su Recep Tayyip Erdogan su protiv takve Turske, i ucinit ce sve da takva Turska nikad ne zazivi.

S kojim pravom Erdogan nas narod gura pod tursku naciju? Da li je svjestan taj fundamentalista, da smo mi dali hiljade hrabrih evropskih sinova kroz nasu hiljadugodisnju historiju, hiljade i hiljade dobrih Bosnjana u srednjem vijeku polozilo je zivote u borbi protiv osmanskih okupatora? Mi Bosnjaci, ne zaboravljamo nase ubijene kraljeve i mucko protjerivanje nasih pradjedova sa ovih prostora i brisanje njihovih tragova! Treba dobro da zapamti ovaj fundamentalista naseg heroja Husein Kapetan Gradascevica koji je ustao protiv Osmanlijske tiranije i okupacije? Nije valjda zaboravio na prodaju Bosne od strane ”bratske turske” austrougarima 1878. Godine na Berlinskom kongresu? Gdje je tada bilo to silno ’’bratstvo’’, gdje su bila ta ’’braca’’u proteklom ratu, kada se nasa nacija dizala iz pepela i sama branila 1992. godine i odbranila nasu svetu drzavu od cetvrte najjace vojne sile u Evropi? To se zove VELEIZDAJA a ne bratstvo!.

Fundamentalisto, saka provincijskih jadnika koji ti odaju pocast i pruzaju podrsku ne vrijedi nista!

Erdogane, Bosna je starija od 1463!!!

Nismo iznenadjeni sutnjom bh.zvanicnika povodom ove skandalozne, nedopustive i uvrijedljive izjave. Ovo je direktni napad na nezavisnost i suverenitet Bosne i Hercegovine, i dokaz da vladajuca partija Bosnjaka u BiH (SDA) je antibosanska i proturski orijentisana partija. Svojim govorom Erdogan budi negativna sjecanja i konotacije na vrijeme kada je Bosna bila pod tudjom, Osmanskom cizmom, a gdje on taj tamni period nase proslosti uzdize i glorificira. Njegov govor ima itekako neootomansku i neoimperijalnu prirodu Turske vanjske politike koje je definisala AK Partija. Takve teznje ocitavaju se u njegovim otvorenim izjavama kako je Bosna i Hercegovina obaveza Turske, ”amanet ostavljen Turcima”, ”Bosnjaci dio turske nacije” itd. Sto je najgore ovakve izjave prolaze nekaznjeno i bez ikakve reakcije na iste.

Narod Bosne i Hercegovine treba prestati da gleda na tudju pomoc i milostinju, jer svaka tudja pomoc i milostinja sa sobom donosi i niz drugih kompromisa, ustupaka i samoponizenja. Sudbina Bosne i Hercegovine i njenog naroda je na nama samima, na teznjama ka tome da se obnovi bosansko selo i nastavi sa radom koji ce dovesti do ekonomske, a samim tim i svake druge blagodati, a ne cekati na tudju milost i lihvarske kredite putem kojih ce nam se ugroziti identitet, individualitet i historijski kontinuitet. Mi trebamo biti svjesni nase velike historije i naseg hiljadugodisnjeg postojanja, te se ostro suprotstavljati svakome ko to zeli dovesti u pitanje. Samo tako, mozemo sebi obezbjediti blagostanje. Jer, ovo nije protest protiv neke drzave i njenog politicara, ovo je protest protiv neoimperijalnih teznji jedne drzave, koji se manifestuje u doktrini neoosmanizma (kojeg je doticni ostri zagovornik), a takva politika, kao i izjave koje iz nje proizilaze stete suzivotu u Bosni i Hercegovini, te pomirenju naroda i njegovom nacionalnom budjenju.

Ne trebamo zaboraviti da su se Bosnjaci (svih religija) otvoreno borili protiv Osmanlija, od 1463. pa do zadnjih dana, do 1831. godine, kada je naredbom sultana pobijena sva Bosnjacka inteligencija u strahu od novih pobuna protiv Osmanske vlasti nad Bosnom i Hercegovinom u tom periodu.

Ne treba zaboraviti sudbine istaknutih boraca za nasu slobodu – Tvrtka I, Vlatka Vukovica, Stjepana Tomasevica, kraljicu Katarinu, Muhameda Emina Isevica, Huseina kapetana Gradascevica, kao i nase franjevce fra Martina Nedica, fra Antuna Knezevica, fra Ivana Franju Jukica i mnoge druge, cije pero i danas svjedoci o pravoj istini onoga sto Erdogan danas glorificira.

BOSANSKI POKRET NACIONALNOG PONOSA
www.bosanskinacionalisti.org

Pratite nas na društvenim mrežama.

Intervju sa vođom BPNP

Sa nama ovdje sjedi predani nacionalsocijalist i antiglobalist, on je u srednjim tridesetim godinama i osnivač je pokreta BPNP. Prenosimo vam u cijelosti intervju sa vođom pokreta BPNP.

  1. Mnogi vas prozivaju da ste nacisti, šta kažete na to?
    Volio bih jednom zauvijek da razriješimo termin ”nacista”. Ja sam nacionalsocijalist ili možda lakše bosanski nacionalsocijalist. Riječ nacista je pogrdno ime za bilo kog nacionalsocijalistu, to ime je izmišljeno i konstruisano u Njemačkoj 30-tih godina od strane cionista i komunista. To je isto kad bi nas neko nazivao ’’balijama’’ umjesto Bošnjacima, znači to je uobičajeni pogrdni naziv koji koriste naši neprijatelji.
  2. Upravo vas mediji najviše nazivaju nacističkim pokretom. Zašto je to tako kada ste se jasno izjasnili i deklarisali kao nacionalsocijalisti ili bosanski nacionalisti?
    Masovni mainstream mediji su danas u vlasništvu mondijalističkih elita i njihovih podanika. To je savršen i podjednako opasan alat u rukama globalista, alat koji je stvoren da kontroliše i upravlja nama samima, da unakazi naše osjećaje i obezvrijedi naše djelovanje. Masovni mediji podstiču narod da misli konstantno samo na jednu stvar i da tako ostvare svoj potpuni utjecaj, najviše u javnoj sferi mišljenja bosanskog čovjeka. Mediji nisu nezavisni, oni su najveći plaćenici bilo kojeg demokratskog sistema, vlasti ili malih interesnih skupina i glavni su dio njihove propagandne mašinerije. Tako da nazivanje BPNP-a nacističkim pokretom je dobro smišljen plan kako nas izgurati sa političke scene i udaljiti od običnih ljudi. Zbog takvog licemjernog odnosa smo odlučili da prekinemo sve kontakte sa javnim medijima.
  3. Kako ste započeli političku karijeru?
    Prije BPNP-a nisam bio član niti jedne političke stranke, organizacije niti pokreta. Ja mislim da je čitanje određene literature probudilo u meni interesovanje za politikom i aktivnošću. Rođen sam u Mostaru 80-tih godina i možda je i to, a posebno težak ratni period, probudio u meni neku vrstu prkosa i ljubavi prema naciji, narodu i nacionalizmu općenito. Uvijek sam bio patriota, ali sam kroz čitanje stekao dojam da patriotizam ne mijenja u biti mnogo i nije toliko revolucionaran. Nacionalizam ili nazovimo ga bosanski nacionalsocijalizam je revolucionaran i ta snaga nacionalističke ideologije me privukla da izučavam porijeklo svog naroda, historiju i ideologiju nacionalizma. Ja sam idealist i vjerujem samo u beskompromisnu borbu, od ideologije ne profitiram, ja je uistinu živim i strogo se držim njenih načela. Ja nisam kapitalistički ili ruralni političar, ja sam nacionalsocijalist koji strogo živi po načelima nacionalsocijalističke ideologije.
  4. Zašto se nisi angažovao u nekom drugom pokretu ili stranci?
    Iz jednostavnog razloga jer nema stranke niti pokreta koji se zapravo istinski zalažu za pitanja Bošnjaka, njihovog životnog prostora i biološkog opstanka. Danas postoje, po mojoj procjeni, marksistički blok i religijsko-šovinistički blok kod Bošnjaka. Pokreti i političke stranke koje postoje danas su direktno vezane za ove dvije struje. Mi zahtjevamo zalaganje, žrtvovanje i disciplinu. Da se država i društvo urede po načelima naše ideologije, zato je teško biti član našeg pokreta. Mnogi odustanu, jer uvijek traže lakši put, prečicu ili čekaju da neko drugi umjesto njih vodi borbu. Mi uvjeravamo naše članove da samo kroz radikalnu i bezkompromisnu borbu možemo promijeniti stanje u zemlji. Ne treba nam masovnost, treba nam samo 10% spremnih aktivista koji žive nacionalsocijalizam. Zato nisam nikad bio član liberalnih stranaka i pokreta koji zagovaraju ”otvoreno društvo” i ”jednakopravnost” , niti bilo koje klerikalne političke stranke koja uzdiže i postavlja religiju ispred naroda i države.
  5. Postoje ipak patriotske grupe kao ”Anti-dejton” pokret, kakvo mišljenje imaš o njima?
    Anti-dejton je populistička grupa ili promotivni projekat jednog lica (Nihada Aličkovića), njihova je svrha poigravati se sa osjećajima ljudi i koristiti svaku tragediju za svoju ličnu promociju. Ne mogu ih nazvati ni organizacijom, nego klasičnom grupom ljudi koji prave od patriotizma jedan besmisao i smijariju. Grupa nema jasne niti radikalne stavove osim imena ’’Anti-dayton’’ i težnje da se isti ukine pa makar Bosnom vladali i Bugari. Tu se skupljaju baš ti ljudi koji se u BPNP-u ne mogu zadržati. To su internet članovi i followeri bez kompasa i vizije, većinom iz SDA-ovske glasačke baze, koji promovišu klerikalnu politiku SDA stranke preko raznih foruma i društvenih mreža. Imaju preko hiljadu članova, dok samo nekolicina radi određene akcije, većinom humanitarnog karaktera. Takve akcije nemaju nikakve svrhe, barem ne glede političkog djelovanja, takav vid aktivizma mogu samo okarakterisati kao humanitarni. Bahato ponašanje po ulicama, prijetnje, psovke i uvrede na društvenim mrežama su odraz njihove kulturološke i ideološke nesposobnosti , te zbog toga nisu u stanju da se bore za Bosnu i Bošnjake. Niti jedan pravi patriota ili nacionalista ne bi trebao biti blizu takvih ljudi.
  6. Kolika je vaša organizacija?
    Mi smo relativno mala organizacija ali rastuća. Naša je krivnja što nismo populisti i zato nas pokušavaju gurnuti na dno, najprije nas etiketiraju kao ’’naciste’’ ili ’’fašiste’’, pa onda još i aktiviraju svoje dobošare na medijima i društvenim mrežama, ne bi li nas što više potisnuli u stranu. Nismo ništa manji nego ostale , hajmo ih nazvati patriotske, organizacije u Bosni. BPNP ne želi one slabovjerne i nesigurne u svojim redovima, nama nije cilj da nagomilamo što više članova koji će samo puzati po društvenim mrežama i prosipati praznu priču, nego prije svega da privućemo nekolicinu onih koji će živjeti nacionalsocijalizam i graditi ovu organizaciju zajedno sa nama. Popuniti organizaciju sa unutrašnjim jezgrom fanatičnih aktivista koji će širiti našu ideju i stavove je naš primarni cilj.
  7. Zašto ne idete na izbore?
    Mi ne isključujemo ni jednu metodu glede ostvarivanja naših ciljeva. Ako mi osjetimo da je vrijeme za izbore i ulazak u politiku, mi ćemo to i uraditi. Da dođemo do cilja koji je zacrtan, moramo najprije zaustaviti ovaj agresivni politički pritisak na Bošnjake. Mi vjerujemo da će se Bosna sve više urušavati pod navalom agresorskih politika i secesionističkih težnji, kako iz vana tako i iznutra. To vidimo kroz stalnu srpsku i hrvatsku agresiju, loše političko, duhovno i akademsko vodstvo Bošnjaka i politike apsolutnog bošnjačkog nejedinstva. Ovakvo stanje je neodrživo, ono možda odgovara tutorima iz Brisela i njihovim podanicima ovdje u zemlji, ali Bošnjacima nikako. Mi nismo zadovoljni sve dok se svaki pedalj Bosne ne oslobodi i dok se ne pobrišu unutrašnje vještačke granice, entiteti i kantoni. Bošnjaci moraju biti jedini graničari na Drini i na Savi.
  8. Kakvu vi organizaciju ustvari gradite?
    Mi gradimo apsolutno revolucionarnu organizaciju koja će biti glavni instrument za rušenje lažne demokracije i nametnutog Dejtonskog sporazuma, koji je Bosnu postavio u podanički položaj. Ako i uđemo u EU i NATO, onda ćemo tražiti sto brži izlazak iz tih imperijalističkih unija. Mi želimo zamijeniti današnje bezvrijedno liberalno društvo sa nacionalsocijalističkim svjetonazorom uz centralističku kontrolu pod našim pokretom ili budućom nacionalističkom partijom. Da bi došli do toga cilja moramo se prvo posvetiti omladini, koja će uz strogu edukaciju i disciplinu biti udarna pesnica u ostvarivanju određenih ciljeva. Aktivisti moraju živjeti u strogoj hijerarhiji da bi se mogli transformisati u jednu duhovnu i fizičku elitu.
    BPNP je jedna revolucionarna nacionalsocijalistička organizacija. Mi želimo da postanemo poznati po tome da smo jedna nekompromisna sila koja stoji dijametralno suprotno od današnjeg demokratskog sistema. Mi moramo osvijestiti narod kroz širenje nacionalsocijalističke poruke već sada. Mi moramo proglasiti našu viziju o jednoj slobodnoj Bosni i usmjeravati stalnu kritiku prema sadašnjem bezvrijednom sistemu. Polako ali sigurno moramo izgraditi jednu dobro organiziranu revolucionarnu bazu iz koje ćemo stalno pokušavati da se širimo, tako da imamo jedno jako optimalno polazište i matricu za budućnost.
    Objavili smo prošle godine jedan priručnik za sve naše aktiviste. Tu jasno piše šta mi tražimo od njih.
  9. Da li se zalažete za demokraciju?
    Zalažem se apsolutno za demokraciju. Ja samo nemam isti pogled na demokraciju kao neki drugi.
    Moj temeljni pogled je vise sličan onoj demokraciji koji su stari Grci zagovarali. Stari Grci bi se okretali u grobovima da čuju da je koncept i svrha današnje demokracije nasilno miješanje svih naroda i rasa, uništenje primordijalnih tradicija i kultura, čipovanje i nadziranje masa, kupovina glasova ljudi preko medija i da se propagira degenerativno društvo kao nužno i poželjno. Mi želimo sačuvati slobodu govora, slobodu isticanja i pravo protesta, i treba dati toj slobodi malo više prostora, u odnosu na današnje restrikcije, zabrane i cenzure, gdje se dobijaju enormno velike zatvorske kazne i kritike zbog iznošenja i objavljivanja određenih stavova.
  10. Kako gledaš na termin ”granice”? Je li to samo izmišljena konstrukcija od čovjeka i zašto moramo dijeliti ljude po državama?
    Prirodno je i normalno da postoje granice i države. Državne granice nisu samo tako izmišljene bez neke svrhe, nego su naši predci te granice stvarali kroz historiju i žrtvovali se kako bi iste sačuvali, bez da ugrožavaju tuđe granice ili teritorije. Nije slučajnost da se ti kao Bošnjak rodiš u Bosni – to je plod borbe tvojih predaka koji su kroz tu borbu omogučili sigurnu budućnost generacijama koje će nakon njih doći.
    Naš DNK nije takođe nešto što je slučajno ili vještački usađeno u nas, nego nešto što je priroda stvorila. Kroz cijelu historiju držali smo se ”svojih” i stvarali smo vlastitu primordijalnu kulturu koja je usko povezana sa našom zemljom, krvlju i rasom. Zato danas prepoznajemo naše ljude kroz izgled, ponašanje, hod, glas itd, i strance vidimo kao strance. To je priroda. Biti ponosan na svoj narod, svoje porijeklo, rasu i svoju krv, i željeti očuvati sve to je potpuno prirodno i normalno.
  11. Mnoge patriotske (jer u Bosni ne postoje nacionalni pokreti osim vas) organizacije se zalažu za mirovni put u svojoj strategiji. Šta vi mislite o tome?
    Reći ću vam nešto, ali da me ne shvatite pogrešno kada kažem ovo, ja se ne zalažem za neku oružanu ili nasilnu vrstu borbe. Ja samo mogu reći: Ne postoji mirovno riješenje za ove probleme. To moramo svi shvatiti. Mi živimo po jasnim i striktnim zakonima prirode, svi mi na ovom svijetu. Ova trenutna situacija neće završiti dobro. I ako se uporno pravimo da problemi koji su pred nama ne postoje, ili da ćemo se dogovoriti sa našim neprijateljima, ili da ćemo kroz politički kompromis nešto ostvariti, onda se svi skupa grdno varamo, ovi problemi će vremenom postati još veći i komplikovaniji.
    Mi imamo posla sa opasnim neprijateljima i silama, i oni neće pokleknuti pred nama sve dok ih mi silom čelične volje ne zaustavimo.
  12. Kakva je budućnost pokreta? Ima li BPNP viziju svoje budućnosti?
    Trenutno nemamo neku viziju o budućnosti, ali ćemo sve uraditi da budemo što spremniji za budućnost i godine koje su pred nama. Ovu organizaciju kako sam je ja zamislio, i kako sam je zajedno sa drugim članovima izgradio, nije napravljena za sadašnje vrijeme nego za scenarij ubuduće. U tom scenariju će najbolje i najjasnije funkcionisati. Pogrešno je kada se gleda na našu organizaciju i stekne utisak da ovo nije najbolje rješenje sada. Ali ja tako nisam zamislio organizaciju, nego sam je zamislio da ona bude najbolje rješenje za ono što tek dolazi.
  13. Kako gledate na parlamentarizam? Da li ćemo vaše članove pokreta vidjeti ubuduće kao zastupnike u parlamentu?
    Mi ne isključujemo borbu kroz parlamentarizam ali ne gledamo na tu metodu kao na nešto važno i nužno. I ako bi iz ilegalnog pokreta prešli u političku partiju, mi čak ni tad ne bi mijenjali naše radikalne stavove niti bi odmicali od naše nacionalsocijalističke ideologije. Idealno bi bilo da vodimo borbu na svim frontovima, inkluzivno i kroz parlamentarizam. Ja lično ne mislim da možemo načiniti velike korake i promjene kroz glasanje i parlament, nego će velike promjene doći na drugi način.
    Što se tiče političara, mislim da ne smijemo sebi dopustiti da ličimo na njih. Doći će vrijeme u ovoj našoj državi kada će sve loše glede političara i njihovih gazda iz vana izaći na vidjelo, sve njihove izdaje, licemjerje i nedjela, tek onda će ljudi prepoznati demokratsku laž upakovanu u skupim odijelima i kravatama. To će biti naša prednost da budemo drugačiji i da se ponudimo kao bolje rješenje. Taj politički ološ danas ne želi da se uspoređuje sa nama, tako ni mi ne želimo da se uspoređujemo sa njima. Današnji politički sistem je totalno izopačen i pokvaren. On se mora promijeniti što prije. I to na radikalni način.
    Vratit ćemo se malo na pitanje medija. To je danas neodvojivi dio političkog establišmenta. Šta bi se desilo kada bi vi kao organizacija preuzeli medije?
    Da imamo pomoć medija mogli bi promijeniti sve iz temelja. Ako bi mi kontrolisali medije, promjenili bi sigurno razmišljanje masa. Promjenili bi čitav sistem (današnju demokraciju) preko noći.
  14. Šta mislite o strankama i pokretima koji se zalažu za Bosnu, a nisu radikalni kao BPNP?
    To su budžetske stranke i pokreti koji nemaju jasne i radikalne stavove. Kako se može jedan komunista ili liberal zalagati za Bosnu, a ne zalagati se za Bošnjake? I ne promicati etničku pripadnost naroda i homogenost zemlje. Ili kada pogledamo drugu stranu kod Bošnjaka islamske vjere, onu religijsko-šovinističku: Kako će se oni zalagati za bošnjačku naciju i Bošnjake svih vjera, kada im je jedini uvjet da budeš Bošnjak pripadnost islamskoj vjeri i sumanuta odanost Erdoganu i Turskoj. To znači da bilo koji musliman sa Bliskog Istoka ili čak iz Azije i Afrike koji dođe u Bosnu, i dobije BH državljanstvo može automatski postati Bošnjak. To je van svake pameti! Kako onda mogu pričati o Bosni? Bosnu čini njen narod, a to su Bošnjaci koji se vijekovima rađaju na bosanskoj zemlji, na zemlji svojih predaka koji su za tu zemlju krv proljevali u borbi protiv raznih moćnih imperija i njihovih agresivnih religijskih nametanja .
    To su stranke i pokreti koji se preko tragedije nacije približavaju narodu, i tako gazeći preko osjećaja i tragedije naroda oni zgrću popularnost i održavaju se na vlasti. Mi kao jaka organizacija moramo imati temeljni i beskompromisni stav da ćemo mi, kao zarazu, otkloniti plitkost i naivnost ljudi, mi ćemo na sebe preuzeti tu veliku odgovornost i voditi taj narod u bolje sutra. Mi nećemo pratiti narod nego će narod pratiti nas. Jer današnja svijest ljudi u Bosni nije zdrava. Način na koji narod danas razmišlja je pogrešan i to je velika prilika za nas da promjenimo njihovo mišljenje. To možda zvuči ne-populistički, ali to je jedini pravi put i izlaz iz ovog ambisa.
  15. Spominješ populizam, možes li pojasniti šta misliš o populizmu?
    Postoje neke vrlo važne stvari koje bosanski narod mora da zna. Moraju razumjeti neke stvari, i kroz razumijevanje ovih stvari, shvatit će da bi se trebali priključiti nama, ili u najmanju ruku podržati jedan radikalni pokret kao što je BPNP. Populizam je za mene upravo to što sam spomenuo da se određena organizacija pokušava dodvoriti narodu i da se igra sa osjećajima naroda i njegovim strpljenjem. Sve u cilju da dobiju enormno velike političke poene i pozicije. Ja se tome skroz protivim. Od populizma se BPNP mora apsolutno ograditi.
  16. Rasno pitanje je interesantno? Pojasni nam malo kako gledate na rase?
    Mogu vam reći da postoje ljudi koji su prijateljski nastrojeni prema nama, a druge su rase. Ja lično imam super dobre odnose sa ljudima druge rase, ali ja mogu razlikovati naše političke stavove i ciljeve, jer ja imam viziju kako ćemo graditi naše društvo, to je nešto skroz drugo. Da se nacionalsocijalisti ili BPNP danas bore za neku superiornu ’’plavokosu’’ i ’’plavooku’’ naciju je samo propaganda upravo onih dobošarskih medija i elitističke holivudske produkcije koja uporno podvaljuje ljudima da su nacionalsocijalisti svi oni koji imaju plavu kosu i plave oči. To je laž! Isto tako postoje ljudi koji su toliko izmanipulisani od strane medija i holivudskih mešetara da kada čuju ”Adolf Hitler” ili ”Njemačka 30-tih godina” pomisle odmah na neke ’’plavokose monstrume’’. Ali naprimjer kada pažljivo pročitate Mein Kampf, takve stvari se tu uopšte ne navode. To su jednostavno prikazivanja jedne te iste halucinogene slike koja se vrti stotinama hiljada puta u cionističkim medijima i kinematografiji. To je holivudski ’’Nazi Terror’’. Za mene rasa nije pitanje pojedinaca, nego je to pitanje jednog cijelog kolektiviteta.
    Rasno pitanje je mnogo važno, to je nešto što se mora godinama izučavati i posvetiti tome dosta vremena, da bi razumjeli kako organizacije društva ustvari funkcionišu. To se danas totalno ignoriše. Danas nam pričaju da rasa nije važna i da se moramo miješati, potkopavati svoj identitet, i na kraju se pretvarati u neke čipovane hibride koji će biti ’’prelijepi’’ i ’’moderni’’.
  17. Na latinskom jeziku riječ ”Radikal” znači korijen ili djelovanje koje ide do samog korijena stvari. Kako gledaš na radikalizam?
    Mi smo radikalni u svakom pogledu. Radikalni smo u našoj politici i našim ciljevima, radikalni smo u organiziranju i političkim metodama. Kao nacionalsocijalisti, mi stojimo suprotno od liberalno-demokratskog fronta koji je temelj svih današnjih budžetskih stranaka (uz više ili manje korupcije). Mi želimo stvoriti jedno novo društvo koje će se kroz borbu i disciplinu izdići iznad ovog današnjeg društva koje već umire. Politički, ekonomski i kulturalno.
    Prije možda 70 godina mi se ne bi nazivali radikalima, tada bi naši stavovi i program bili možda normalni i prihvatljivi za ljude. Glede drugih pitanja, koja bi možda bila sporna, drugi nacionalisti bi nas mogli smatrati radikalnima. Jedan primjer je pitanje nacije. Mi naprimjer želimo uspostaviti jedinstvenu, jaku i slobodnu nacionalsocijalističku Bosnu, umjesto da popravljamo krnju Republiku Bosnu i Hercegovinu. Važno je također spomenuti, ako ne želimo dosegnuti do radikalnih ciljeva, onda ne trebamo ni koristiti radikalne metode. Ali mi polazimo od pitanja, da ako mi želimo ostvariti naše ciljeve, ako ćemo voditi uspješnu borbu u teškim uvjetima, protiv jačeg protivnika, i ako želimo pobijediti protivnika i stvoriti slobodnu i jaku Bosnu, onda se moramo služiti radikalnim borbenim metodama. Mi moramo koristiti te radikalne metode ako želimo ostvariti sve svoje ciljeve.
    Radikalni smo u organizaciji i postavljanju strukture također. Najviše u odnosu na druge političke partije i pokrete, koji su skroz drugačije organizovani iznutra. Te radikalne metode koje smo u mogućnosti da primijenimo u ovoj fazi borbe, gledam kao sve druge metode koje nam mogu osigurati uspjeh. I ako nekima te metode budu nepoželjne, to su oni koji imaju drugačiji pogled na svijet.
  18. Kakav je tvoj pogled na organiziranje? I kada si osnovao pokret, jesi li dobio inspiraciju odnekud?
    Pokret je osnovan kao nacionalistički pokret od samog početka. Zbog našeg nedovoljnog poznavanja određenih stvari u to ranije doba, nismo imali jak ideološki temelj i oslonac kada smo krenuli sa formiranjem pokreta. Htjeli smo da aktivnosti prenesemo striktno na ulice, a članovi su bili raznih ideoloških uvjerenja. Moja greška je bila jer sam vjerovao da možemo objediniti sve nacionaliste i patriote u zemlji i krenuti u pravu akciju. To je naravno bilo nemoguće, i onda smo se usmjerili u ono u šta vjerujemo, a to je nacionalsocijalizam. Revolucionaran, disciplinovan, jak i najvažnije prirodan. Kada smo to učinili, veći broj članova je istupio iz BPNP-a i organizacija je oslabila. Kroz daljnje aktivnosti i našu upornost, povratili smo nekolicinu članova koji su već sada prekaljeni aktivisti i nacionalsocijalisti. Organizacija je zbog toga mnogo jača, održivija i efektivnija.
    Inspiraciju sam dobio prateći aktivnosti Nordijskog Pokreta Otpora (NMR), Željezne Legije Cornelija Codreanua iz Rumunije i naše Patriotske Lige koja je pokazala izuzetnu snagu i volju u borbi za Bosnu i Bošnjaštvo.
  19. Kakve sve opasnosti postoje za organizaciju?
    Najveća opasnost su nesuglasice, nepovjerenje i međusobna ogovaranja, onda i ljudi koji ne žele prihvatiti našu ideologiju a žele biti u pokretu čisto iz populističkih razloga. Onda ljudi koji smatraju da smo mi neka vrsta zadrte sekte koja od njih zahtjeva ritualna žrtvovanja i slično. Takvi ljudi žele neku vrstu lokalnog aktivizma, ograničenog na svoje mahale, i ne žele uopšte da poštuju hijerarhiju i pravila. Ako se nekom ne sviđam ja lično ili BPNP, to je uredu, ali pozivati članove da ne budu organizirani, da ne poštuju hijerahiju i pravila, je totalna kontraproduktivnost.
  20. Lokalni aktivizam, pojasni nam?
    Jednostavno ti ljudi misle da možemo promjeniti stvari bez da budemo organizirani i prisutni svugdje, u svakom gradu, mjestu i selu. Da li bi naprimjer Legija stranaca bila uspješna elitna vojska da nije organizovana, strogo disciplinovana i hijerarhijski uređena? Ili možda firma Samsung? Da svi rade od kuće i da na posao dolaze kad im se prohtije? Da postoje nacionalisti koji promiču te sulude ideje je apsurdno i smiješno. To je po meni samo znak da ti ljudi ne znaju šta ustvari žele. Ne trebamo praviti greške koje su pravile razne nacionalističke organizacije i pokreti po čitavoj Evropi. Učimo se na njihovim greškama, organizujmo se maksimalno!
    Moja poruka takvim ljudima je da ako ne žele biti dio nas, onda nek ne troše uzalud vrijeme da bi nas srušili.
  21. Kakve aktiviste želiš u organizaciji?
    Samostalne i slobodne individue sa svojim mišljenjem i stavovima, ne tuđim. Osobe koje su shvatile naše ciljeve i izučile našu ideologiju, te odlučile da pristupe pokretu svojom voljom. Nama su potrebni slobodni, učeni, snalažljivi i samostalni članovi koji su shvatili koliko je važno biti dio jedne organizirane sile. Biti dio disciplinovane i hijerarhijske organizacije ne znači da neko nad tobom vlada i upravlja sa tobom, već znači imati dosta prostora za samoinicijativu i kreativnost. Ja lično imam veliko povjerenje u naše aktiviste i članove.
  22. Jeste li vi korumpirana organizacija? Grupa prijatelja?
    Mi definitivno nismo grupa prijatelja. Ovo je jednostavno organizacija. Ja pokušavam biti što pravedniji i realniji u našoj organizaciji. To znači da pokušavam izbjeći da favorizujem i uzdižem neke članove iznad ostalih, ili da ih odvajam. Iz istog razloga držim neku vrstu distance od vođa ogranaka u pokretu i postupam sa svima njima jednako. Razlog svega ovoga je da jedna ozbiljna i zdrava organizacija se ne može graditi na konceptu prijateljstva. Mi moramo gledati organizaciju i prijateljstvo kao dvije različite stvari. Važno je to da smo mi prijatelji unutar organizacije i da se znamo dogovoriti oko nekih stvari, ali mi smo prvenstveno prijatelji organizacije ne prijatelji u običnom smislu. Za mene je BPNP posao, ne hobi ili neka rekreacija. I smatram da bi svi u vodstvu ovog pokreta trebali na ovaj način gledati na pokret. Ovo je naš posao gdje ćemo trošiti najviše energije. Što si više privržen hijerarhiji , što više moraš gledati na ovo kao na obavezu, to ćeš više biti disciplinovaniji i aktivniji.
    Pojasniti ću vam: Ako dođe do toga da biram između prijatelja i organizacije, onda dolazi uvijek organizacija i borba na prvom mjestu. Tako svi moraju razmišljati. Ne smiju dozvoliti sebi da osjećaji preuzmu ulogu, ili da dođemo u situaciju da biramo strane jer smo prijatelji. Organizacija je na prvom mjestu!
    Isto je važno da ja kao vođa biram one najlojalnije oko mene. To nije korupcija nego neophodnost za jednu jaku organizaciju.
  23. Koje osobe izbjegavaš primiti u pokret?
    Mi smo kroz deset godina djelovanja u pokretu postali psiholozi. Izbjegavamo ljude koji imaju neku vrstu dijagnoze, osobe koje misle da su centar univerzuma i kojima nije stalo do drugih ljudi, ukratko, koji su nadmeni i egoistični. To su opasni manipulatori. Za psihopate ili loše glumce, naš pokret je samo privremeni teatar, gdje odigraju tako loše svoju predstavu i produže dalje. Moralno kolebljive i kriminalne osobe u potpunosti izbjegavamo, takvi nemaju mjesta u ovoj organizaciji. Takođe izbjegavamo sub-kulturalni element. I ako ne budemo pažljivi i budemo samo nabijali masovnost, može se svaliti hrpa ovakvih ljudi koji nam mogu napraviti enormno veliku štetu, nama kao članovima a i organizaciji, u koju smo uložili preveliki trud.

Hvala vam na odgovorima!

Pratite nas na društvenim mrežama.