Erdogane, Bosna nije Turska niti smo mi vaša braća!

Erdogane, Bosna te ne treba!

Mi, bosanski nacionalisti, kao clanovi pokreta BPNP – jedinog pravog nacionalistickog pokreta u Bosni moramo reagovati na krajnje bezobraznom i provoaktivnom govoru u Istanbulskoj cetvrti Kisikli jucer kada je fundamentalista Erdogan izjavio da su ’’Bosnjaci dio turske nacije. ’’

Vazno je napomenuti, da se mi apsolutno ne protivimo nacionalnoj i sekularnoj Turskoj drzavi vec fundamentalisti kao sto su Recep Tayyip Erdogan su protiv takve Turske, i ucinit ce sve da takva Turska nikad ne zazivi.

S kojim pravom Erdogan nas narod gura pod tursku naciju? Da li je svjestan taj fundamentalista, da smo mi dali hiljade hrabrih evropskih sinova kroz nasu hiljadugodisnju historiju, hiljade i hiljade dobrih Bosnjana u srednjem vijeku polozilo je zivote u borbi protiv osmanskih okupatora? Mi Bosnjaci, ne zaboravljamo nase ubijene kraljeve i mucko protjerivanje nasih pradjedova sa ovih prostora i brisanje njihovih tragova! Treba dobro da zapamti ovaj fundamentalista naseg heroja Husein Kapetan Gradascevica koji je ustao protiv Osmanlijske tiranije i okupacije? Nije valjda zaboravio na prodaju Bosne od strane ”bratske turske” austrougarima 1878. Godine na Berlinskom kongresu? Gdje je tada bilo to silno ’’bratstvo’’, gdje su bila ta ’’braca’’u proteklom ratu, kada se nasa nacija dizala iz pepela i sama branila 1992. godine i odbranila nasu svetu drzavu od cetvrte najjace vojne sile u Evropi? To se zove VELEIZDAJA a ne bratstvo!.

Fundamentalisto, saka provincijskih jadnika koji ti odaju pocast i pruzaju podrsku ne vrijedi nista!

Erdogane, Bosna je starija od 1463!!!

Nismo iznenadjeni sutnjom bh.zvanicnika povodom ove skandalozne, nedopustive i uvrijedljive izjave. Ovo je direktni napad na nezavisnost i suverenitet Bosne i Hercegovine, i dokaz da vladajuca partija Bosnjaka u BiH (SDA) je antibosanska i proturski orijentisana partija. Svojim govorom Erdogan budi negativna sjecanja i konotacije na vrijeme kada je Bosna bila pod tudjom, Osmanskom cizmom, a gdje on taj tamni period nase proslosti uzdize i glorificira. Njegov govor ima itekako neootomansku i neoimperijalnu prirodu Turske vanjske politike koje je definisala AK Partija. Takve teznje ocitavaju se u njegovim otvorenim izjavama kako je Bosna i Hercegovina obaveza Turske, ”amanet ostavljen Turcima”, ”Bosnjaci dio turske nacije” itd. Sto je najgore ovakve izjave prolaze nekaznjeno i bez ikakve reakcije na iste.

Narod Bosne i Hercegovine treba prestati da gleda na tudju pomoc i milostinju, jer svaka tudja pomoc i milostinja sa sobom donosi i niz drugih kompromisa, ustupaka i samoponizenja. Sudbina Bosne i Hercegovine i njenog naroda je na nama samima, na teznjama ka tome da se obnovi bosansko selo i nastavi sa radom koji ce dovesti do ekonomske, a samim tim i svake druge blagodati, a ne cekati na tudju milost i lihvarske kredite putem kojih ce nam se ugroziti identitet, individualitet i historijski kontinuitet. Mi trebamo biti svjesni nase velike historije i naseg hiljadugodisnjeg postojanja, te se ostro suprotstavljati svakome ko to zeli dovesti u pitanje. Samo tako, mozemo sebi obezbjediti blagostanje. Jer, ovo nije protest protiv neke drzave i njenog politicara, ovo je protest protiv neoimperijalnih teznji jedne drzave, koji se manifestuje u doktrini neoosmanizma (kojeg je doticni ostri zagovornik), a takva politika, kao i izjave koje iz nje proizilaze stete suzivotu u Bosni i Hercegovini, te pomirenju naroda i njegovom nacionalnom budjenju.

Ne trebamo zaboraviti da su se Bosnjaci (svih religija) otvoreno borili protiv Osmanlija, od 1463. pa do zadnjih dana, do 1831. godine, kada je naredbom sultana pobijena sva Bosnjacka inteligencija u strahu od novih pobuna protiv Osmanske vlasti nad Bosnom i Hercegovinom u tom periodu.

Ne treba zaboraviti sudbine istaknutih boraca za nasu slobodu – Tvrtka I, Vlatka Vukovica, Stjepana Tomasevica, kraljicu Katarinu, Muhameda Emina Isevica, Huseina kapetana Gradascevica, kao i nase franjevce fra Martina Nedica, fra Antuna Knezevica, fra Ivana Franju Jukica i mnoge druge, cije pero i danas svjedoci o pravoj istini onoga sto Erdogan danas glorificira.

BOSANSKI POKRET NACIONALNOG PONOSA
www.bosanskinacionalisti.org

Nezaboravljeni heroj Avdaga Hasić i njegova borba protiv Partizana i Četnika

Avdaga Hasić (sjedi), 1943. godine u Kladnju sa svojim jurišnicima
pukovnik
rođen 1893 . Kladnju
umro 1982 . Argentina

Avdaga Hasić, jedan od najvećih bošnjačkih heroja sjevero-istočne Bosne
ČOVJEK KOJI NIJE DOZVOLIO DA SE U DRUGOM SVJETSKOM RATU BOŠNJACIMA DOGODI GENOCID POPUT SREBRENIČKOG

Ako vas kojim slučajem „kao putnika namjernika“ put navede kroz Kladanj, Olovo, Stupare, Živinice, Banoviće, Kalesiju i sela na planinama Konjuh i Romanija, a u njima zateknete nekog starca Bošnjaka koji pamti Drugi svjetski rat i upitate ga: “Ko je bio najveći bošnjački heroj tog vremena“, bez razmišljanja će vam odgovoriti ;„Avdaga Hasić“.

Ko je bio taj čuveni bošnjački heroj iz Kladnja, na koga njegov rodni grad čuva vječite uspomene. U Kladnju se danas ponosno šeta ulicom Avdage Hasića, čije ime se nije smjelo ili je samo tiho šapatom spominjano od 1945 do 1992 godine. Zbog Avdage, Kladanj i Olovo su bili kažnjeni 20 godina poslije Drugog svjetskog rata od strane komunističkog režima, a ta kazna je bila u vidu „ekonomske blokade,I zolacije i zamrznutog razvoja ovih bosanskih kasaba“ . Pored nabrojanih mjesta, Hasić je sa svojim vojnicima koji su mu maksimalno bili odani, štitio Bošnjake i u Tuzli, Vlasenici, te mjestima u donjem toku Drine. Najveći dio rata, Avdaga je proveo boreći se protiv zloglasnih četnika čuvenog krvoloka Jezdimira Dangića iz Bratunca, koji je bio četnički komadant istočne Bosne. Dangić je inače prije rata radio kao šef obezbjeđenja na Dvoru Kralja Petra Karadžordževića. 1941 godine je ispratio Kralja Petra sa porodicom i svitom u Nikšiću, odakle su odleteli iz zemlje, a onda je se sa svojom četom odmetnuo se u šume, i planine iznad Drine u istočnoj Bosni. Inače, on i njegovi četnici su „očevi i djedovi“ četnika koji su u julu 1995 godine napravili genocid nad Srebreničanima.
-I tada bi Dangić sa svojim četnicima napravio iste zločine koje su sada četnici napravili u Srebrenici, da im nije na put stao Avdaga Hasić sa svojom vojskom-rekao nam je jedan stariji čovjek ( vidno na izmaku života) u Kladnju „upoređujući“ rat od prije 50 godina i ovaj od 1992 do 1995 godine.

-Nijedno muslimansko uho na području Kladnja i ovog dijela Bosne ne bi ostalo živo. Sve bi četnici poklali, da ne bi našeg Avde. Allah mu dao lijepi dženet-kaže jedna osamdesetogodišnja nana iz Kladnja.
-Avdan, tako sam ga zvao, nije bio loš čovjek.
Često smo se na putu između Šekovića i Kladnja sastajali i pregovarali i razgovarali o svemu. Ponudio sam mu jednom da pređe sa svojom vojskom u partizane, kao što su prelazili mnogi četnici. Mislim da se dvoumio i da je sekunda falila da to možda i učini. Mislim da ga je poklolebala njegova supruga Emilija, koja je bila iz Zagreba i bila je protiv toga da se Avdaga priključi partizanima – pričao je često tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka pokojni Miloš Zekić, narodni partizanski heroj iz Šekovića.
Avdaga Hasić, sin Halilage rođen je 1893 godine u Kladnju. Potiće iz ugledne i bogate porodice. Imao je brata Ahmu koji je svojevremeno bio politički komesar u partizanima i komadant kladanjskog partizanskog Odreda, kao i brata Rajifa sljedbenika pokreta Mladih Muslimana za vjerska prava zbog kojih je doživljavao hapšenje i razne torture od komunističke vlasti. Radi se o vrlo naprednoj porodici i velikim borcima za zaštitu Bošnjaka svoga kraja. Po tom pitanju, Avdaga je ponajviše otišao u tim mutnim vremenima koja imaju veliku sličnost sa opstankom Bošnjaka i nedavnoj agresiji na BiH .Avdaga je imao 4.razreda završene Osnovne škole u Kladnju i uključen je bio u cijeli društveno-politički život Sreza Kladanj.

Bio je član prvog Odbora osnovanog Gajreta u Kladnju,a u političkom životu je bio 
Spahinovac /aktivista i sljedbenik Jugoslovenske Muslimanske Organizacije čiji je vođa bio rahmetli Dr.Mehemed Spaho, jedna od najistaknutijih bošnjačkih historijskih ličnosti i prvi Musliman koji se našao u vladi Kraljevine Jugoslavije, gdje je tragično otrovan u Beogradu),te je svojevremeno bio poslanički kandidat u Drinjskoj banovini kod ministra gospodina Hasandedića. Odslužio je 3.godine austrougraske vojske i učesnik je Prvog svjetskog rata na talijanskom frontu na Tirolu kao zapovjednik „cug firer“, za šta je dobio „zlatnu kolajnu“ za svoje junaštvo. Stvaranjem NDH 1941. godine, Avdaga je u svojstvu delegata iz Kladnja sa predstavnicima iz Tuzle i Zvornika učestvovao u razgovorima u Zagrebu sa Kvaternikom o Rezoluciji BiH koja se odnosi na autonomnost Muslimana tj.zaštitu narodnog puka. Tačno 7.12.1941.godine dobija se saglasnost na ustroj domobranskih formacija zasnovanoj na dobrovoljnoj osnovi muslimanskog naroda. Tada dolazi do formiranja Dobrovoljačkih odjela u Tuzli pod komandom bojovnika Muhameda Hadžiefendića. Tim činom je stvorena sigurnost muslimanskog naroda, ormiranjem tzv.Muslimanske legije u Tuzlanskoj oblasti, na čijem se čelu nalazio Bošnjak. Formacijski Muslimanska legija je pokrivala oko 600 kvadratnih kilometara i prostirala se: na istoku od Zvornika i Bijeljine, na sjeveru Orašja i Šamca, do Gračanice na zapadu i Kladnja i Olova na jugu, pokrivajući krug između rijeka Drine, Save, Bosne i Krivaje. Među tri najorganizovanije pukovnije bile su: u Kladnju pod komandom Avdage Hasića, u Bijeljini pod komandom Nedima Šahinspahića, i Gračanici pod vodstvom Sejde Đulovića i Ibrahima Pjanića, dok su ugledne bile i jedinice u dolini Krivaje pod komandom Zaima Kapetanovića i Mujčina Mujića iz Ribnice. Već 1942.godine bilo je preko 6000 dobrovoljaca u Muslimanskoj legiji. U to doba Kladanj su četnici i partizani zbog svoje neosvojivosti nazivali tvrđava –kladanjski Alkazar. 1943.godine za svoje uspijehe u odbrambenom ratu Avdagu je Zagreb proglasio vitezom, a kladanjsku legiju „Viteškom bojnom“. 

Kako smo već napomenuli Avdaga je uglavnom ratovao sa četnicima Jezdimira Dangića, pod čijom komandom su se nalazile zloglasne jedinice Drinskog korpusa/kakva slučajnost i u ovom ratu najveće zločine nad Srebrenicom je napravio korpus koji se po uzoru na tadašnji zvao Drinski/. Drinskim korpusom u Drugom svjetskom ratu je komandovao Major Aleksa Drašković, a u njemu su se posebno isticale Srebrenička brigada kojom je komandovao Vojin Dangić, rođeni brat Jezdimirov ,te Vlasenička brigada Momčila Mičića. Nekoliko puta i sam Tito je pokušao nadmudriti Avdagu, tražeći da ga pusti da prođe kroz Kladanj, te rekavši „da neće izazivati nikakva neprijateljska dejstva“. Izrazito mudar, Avdaga je Titu preko kurira slao odgovor „da nema šanse da on prođe sa partizanima ili bilo koja druga vojska kroz Kladanj i da dobro zna šta znači ta podvala,u smislu da prođemo mirno, pa ćemo lakše osvojiti grad“.

-Ne dam nikom da prođe kroz Kladanj. Ni četnicima, ni partizanima, Nijemcima, Talijanima, a ni ustašama i domobranima ako nemaju odobrenja i ako nisu pod mojom komandom. Moj narod ne smije niko da dira i progoni. Ko to bude želio, biće strogo kažnjen od mene. Boriću se do zadnjeg „čojka“ da muslimane spasim klanja-često je isticao Avdaga u svojim govorima okupljenoj vojsci.
U svojoj knjizi „Zapisi iz NOR-a“, „partizanski narodni heroj“ Rodoljub Čolaković otkriva tadašnju dobru saradnju partizana i četnika u borbi protiv Bošnjaka.

-Tokom cijele 1941.godine mi smo/partizani op.a.) zajedno sa četnicima napadali Kladanj, ali uspijeha nije bilo. Jedinice Avdage Hasića su nas redovno poražavale-napisao je Čolaković.
Već 50 godina se prepričava kako je Avdaga poslao kurira u Olovo koje su držali Romanijski četnici vojvode Save Derikonje, rodom sa Vučije luke četničke oaze poviše Sarajeva. Avdaga je po kuriru poručio vojvodi Derikonji da će ga napasti tačno u 17 sati .

Kad je napao u dogovoreno vrijeme, Olovo je bilo prazno jer je uplašeni Derikonja sa svojim četnicima pobjegao na Romaniju, na nekoliko sati prije. U njegovoj jedinici posebno se po hrabrosti isticao izvijesni tabornik Jamaković iz Olovskih luku. Također se prepričava i jedno pismo koje je Avdaga poslao Anti Paveliću u kojem je napisao doslovice:
-Dragi prijatelju, ako nisi siguran i bezbjedan u Zagrebu, dođi kod mene u Kladanj.
Po pričama svojih preživjelih vojnika, Hasić je fizički bio nevjerovatno jak, tako da se često znao kladiti s’ drugim „fizički jačim Kladnjacima“ ko će prije iz zemlje izvaliti šljivu debelu 10 centimetara. Iako je početkom rata imao 47 godina redovno je dobijao opklade i izlazio kao pobjednik.
Posljednji put Avdaga je u Bosni viđen 1944 godine u Tuzli, kako jaše na bijelom konju.
-Pouzdano se zna da je 1944 godine preko Austrije uspio sa svojom pratnjom preći preko „Zidanog mosta“ i obreti se u dalekoj Argentini, odakle je na različite načine komunicirao sa rodbinom i saborcima. Narod je svog Avdu često opjevavao pjesmama, a on je iz Argentine pisao da mu je jedina želja da se vrati u svoj Kladanj i Bosnu, kada jednog dana padne komunizam. Taj dan nije dočekao. Po informacijama odgovornih iz predratne stanice milicije u Kladnju, Avdagin dosije se završio 1982 godine, kada je u svojoj 90 godini života umro u dalekoj Argentini-rekao nam je profesor Muhamed Muhić iz Kladnja, čovjek koji je prvi počeo pisati o Avdagi Hasiću .

U svojim memoarima Muhamed Seid Mašić iz Gračanice, Avdagu opisuje u momentu kad je bio blizu povlačenja iz Bosne. Mašić je zbog tog par minutnog razgovora sa Hasićem, dugo bio poslije rata na meti ispitivanja od strane komunista:- Tih dana mi se desilo još nešto za što su zlobnici pokušavali da mi zakaće, kako bi odvratili pažnju od svojih grijeha. Naime, jednog dana sam prošao pokraj Rifatovog hotela pred željezničkom stanicom, sa čijeg me je balkona pozdravio neki debeljko, ustaški odjeven i s’ mašinskim pištoljem o bedrima. U tom sam debeljku prepoznao svog nekadašnjeg prijatelja Avdagu Hasića iz Kladnja koji je godinama vodio odbranu tog izolovanog uporišta od nasrtaja bandi četničkog vojvode Jezdimira Dangića. Ne opravdavam ja ničim toga predratnog ahbaba, inače strastvenog lovca koji me često zaticao na izletu u kladanjske šume i stijene. Ja s’ njim nisam prozborio ništa osim konvencionalnih pitanja za naše i naših porodica zdravlje i to na relaciji ulica -balkon, jer niti me on pozivao gore k’ sebi, niti sam ja želio da mu pristupim. Valjda je uočio da shvatam njegov položaj: povlačenje u nepoznato-napisao je Mašić.

Narod Kladnja se izborio da se glavna ulica u ovom gradiću danas zove po njihovom Avdagi, a postoji ideja da se uskoro podigne i spomenik u centru grada, kao i da se pokuaša njegovo tijelo prenijeti iz Argentine. Većina današnjih kuća u Kladnju posjeduje Avdagine slike na zidu, a prije nekoliko godina je SFOR u jednoj kafani, koju u Kladnju drži bliža Hasićeva rodica naredio da se ukloni njegova slika sa zida jer navodno smeta nekim ljudima.

Najveći problem tadašnjih komunista, a i četnika je bila odluka da se Bošnjaci sami brane od pokolja, raznoraznih „Škorpiona“ koji su postojali i prije 60 godina. Tako da su svi Bošnjaci koji su organizovali svoje jedinice samo zbog toga da bi zaštitili svoj narod tokom rata, označavani kao „sluge fašista“.Hrabrost, mudrost, pogledi unaprijed i organizaciona sposobnost ovih ljudi, ujedno su ponos bošnjačke historije, a i opomena novim generacijama da vječito jednim okom budu budni jer neprijatelj vječito prijeti.

Intervju sa vođom BPNP

Sa nama ovdje sjedi predani nacionalsocijalist i antiglobalist, on je u srednjim tridesetim godinama i osnivač je pokreta BPNP. Prenosimo vam u cijelosti intervju sa vođom pokreta BPNP.

  1. Mnogi vas prozivaju da ste nacisti, šta kažete na to?
    Volio bih jednom zauvijek da razriješimo termin ”nacista”. Ja sam nacionalsocijalist ili možda lakše bosanski nacionalsocijalist. Riječ nacista je pogrdno ime za bilo kog nacionalsocijalistu, to ime je izmišljeno i konstruisano u Njemačkoj 30-tih godina od strane cionista i komunista. To je isto kad bi nas neko nazivao ’’balijama’’ umjesto Bošnjacima, znači to je uobičajeni pogrdni naziv koji koriste naši neprijatelji.
  2. Upravo vas mediji najviše nazivaju nacističkim pokretom. Zašto je to tako kada ste se jasno izjasnili i deklarisali kao nacionalsocijalisti ili bosanski nacionalisti?
    Masovni mainstream mediji su danas u vlasništvu mondijalističkih elita i njihovih podanika. To je savršen i podjednako opasan alat u rukama globalista, alat koji je stvoren da kontroliše i upravlja nama samima, da unakazi naše osjećaje i obezvrijedi naše djelovanje. Masovni mediji podstiču narod da misli konstantno samo na jednu stvar i da tako ostvare svoj potpuni utjecaj, najviše u javnoj sferi mišljenja bosanskog čovjeka. Mediji nisu nezavisni, oni su najveći plaćenici bilo kojeg demokratskog sistema, vlasti ili malih interesnih skupina i glavni su dio njihove propagandne mašinerije. Tako da nazivanje BPNP-a nacističkim pokretom je dobro smišljen plan kako nas izgurati sa političke scene i udaljiti od običnih ljudi. Zbog takvog licemjernog odnosa smo odlučili da prekinemo sve kontakte sa javnim medijima.
  3. Kako ste započeli političku karijeru?
    Prije BPNP-a nisam bio član niti jedne političke stranke, organizacije niti pokreta. Ja mislim da je čitanje određene literature probudilo u meni interesovanje za politikom i aktivnošću. Rođen sam u Mostaru 80-tih godina i možda je i to, a posebno težak ratni period, probudio u meni neku vrstu prkosa i ljubavi prema naciji, narodu i nacionalizmu općenito. Uvijek sam bio patriota, ali sam kroz čitanje stekao dojam da patriotizam ne mijenja u biti mnogo i nije toliko revolucionaran. Nacionalizam ili nazovimo ga bosanski nacionalsocijalizam je revolucionaran i ta snaga nacionalističke ideologije me privukla da izučavam porijeklo svog naroda, historiju i ideologiju nacionalizma. Ja sam idealist i vjerujem samo u beskompromisnu borbu, od ideologije ne profitiram, ja je uistinu živim i strogo se držim njenih načela. Ja nisam kapitalistički ili ruralni političar, ja sam nacionalsocijalist koji strogo živi po načelima nacionalsocijalističke ideologije.
  4. Zašto se nisi angažovao u nekom drugom pokretu ili stranci?
    Iz jednostavnog razloga jer nema stranke niti pokreta koji se zapravo istinski zalažu za pitanja Bošnjaka, njihovog životnog prostora i biološkog opstanka. Danas postoje, po mojoj procjeni, marksistički blok i religijsko-šovinistički blok kod Bošnjaka. Pokreti i političke stranke koje postoje danas su direktno vezane za ove dvije struje. Mi zahtjevamo zalaganje, žrtvovanje i disciplinu. Da se država i društvo urede po načelima naše ideologije, zato je teško biti član našeg pokreta. Mnogi odustanu, jer uvijek traže lakši put, prečicu ili čekaju da neko drugi umjesto njih vodi borbu. Mi uvjeravamo naše članove da samo kroz radikalnu i bezkompromisnu borbu možemo promijeniti stanje u zemlji. Ne treba nam masovnost, treba nam samo 10% spremnih aktivista koji žive nacionalsocijalizam. Zato nisam nikad bio član liberalnih stranaka i pokreta koji zagovaraju ”otvoreno društvo” i ”jednakopravnost” , niti bilo koje klerikalne političke stranke koja uzdiže i postavlja religiju ispred naroda i države.
  5. Postoje ipak patriotske grupe kao ”Anti-dejton” pokret, kakvo mišljenje imaš o njima?
    Anti-dejton je populistička grupa ili promotivni projekat jednog lica (Nihada Aličkovića), njihova je svrha poigravati se sa osjećajima ljudi i koristiti svaku tragediju za svoju ličnu promociju. Ne mogu ih nazvati ni organizacijom, nego klasičnom grupom ljudi koji prave od patriotizma jedan besmisao i smijariju. Grupa nema jasne niti radikalne stavove osim imena ’’Anti-dayton’’ i težnje da se isti ukine pa makar Bosnom vladali i Bugari. Tu se skupljaju baš ti ljudi koji se u BPNP-u ne mogu zadržati. To su internet članovi i followeri bez kompasa i vizije, većinom iz SDA-ovske glasačke baze, koji promovišu klerikalnu politiku SDA stranke preko raznih foruma i društvenih mreža. Imaju preko hiljadu članova, dok samo nekolicina radi određene akcije, većinom humanitarnog karaktera. Takve akcije nemaju nikakve svrhe, barem ne glede političkog djelovanja, takav vid aktivizma mogu samo okarakterisati kao humanitarni. Bahato ponašanje po ulicama, prijetnje, psovke i uvrede na društvenim mrežama su odraz njihove kulturološke i ideološke nesposobnosti , te zbog toga nisu u stanju da se bore za Bosnu i Bošnjake. Niti jedan pravi patriota ili nacionalista ne bi trebao biti blizu takvih ljudi.
  6. Kolika je vaša organizacija?
    Mi smo relativno mala organizacija ali rastuća. Naša je krivnja što nismo populisti i zato nas pokušavaju gurnuti na dno, najprije nas etiketiraju kao ’’naciste’’ ili ’’fašiste’’, pa onda još i aktiviraju svoje dobošare na medijima i društvenim mrežama, ne bi li nas što više potisnuli u stranu. Nismo ništa manji nego ostale , hajmo ih nazvati patriotske, organizacije u Bosni. BPNP ne želi one slabovjerne i nesigurne u svojim redovima, nama nije cilj da nagomilamo što više članova koji će samo puzati po društvenim mrežama i prosipati praznu priču, nego prije svega da privućemo nekolicinu onih koji će živjeti nacionalsocijalizam i graditi ovu organizaciju zajedno sa nama. Popuniti organizaciju sa unutrašnjim jezgrom fanatičnih aktivista koji će širiti našu ideju i stavove je naš primarni cilj.
  7. Zašto ne idete na izbore?
    Mi ne isključujemo ni jednu metodu glede ostvarivanja naših ciljeva. Ako mi osjetimo da je vrijeme za izbore i ulazak u politiku, mi ćemo to i uraditi. Da dođemo do cilja koji je zacrtan, moramo najprije zaustaviti ovaj agresivni politički pritisak na Bošnjake. Mi vjerujemo da će se Bosna sve više urušavati pod navalom agresorskih politika i secesionističkih težnji, kako iz vana tako i iznutra. To vidimo kroz stalnu srpsku i hrvatsku agresiju, loše političko, duhovno i akademsko vodstvo Bošnjaka i politike apsolutnog bošnjačkog nejedinstva. Ovakvo stanje je neodrživo, ono možda odgovara tutorima iz Brisela i njihovim podanicima ovdje u zemlji, ali Bošnjacima nikako. Mi nismo zadovoljni sve dok se svaki pedalj Bosne ne oslobodi i dok se ne pobrišu unutrašnje vještačke granice, entiteti i kantoni. Bošnjaci moraju biti jedini graničari na Drini i na Savi.
  8. Kakvu vi organizaciju ustvari gradite?
    Mi gradimo apsolutno revolucionarnu organizaciju koja će biti glavni instrument za rušenje lažne demokracije i nametnutog Dejtonskog sporazuma, koji je Bosnu postavio u podanički položaj. Ako i uđemo u EU i NATO, onda ćemo tražiti sto brži izlazak iz tih imperijalističkih unija. Mi želimo zamijeniti današnje bezvrijedno liberalno društvo sa nacionalsocijalističkim svjetonazorom uz centralističku kontrolu pod našim pokretom ili budućom nacionalističkom partijom. Da bi došli do toga cilja moramo se prvo posvetiti omladini, koja će uz strogu edukaciju i disciplinu biti udarna pesnica u ostvarivanju određenih ciljeva. Aktivisti moraju živjeti u strogoj hijerarhiji da bi se mogli transformisati u jednu duhovnu i fizičku elitu.
    BPNP je jedna revolucionarna nacionalsocijalistička organizacija. Mi želimo da postanemo poznati po tome da smo jedna nekompromisna sila koja stoji dijametralno suprotno od današnjeg demokratskog sistema. Mi moramo osvijestiti narod kroz širenje nacionalsocijalističke poruke već sada. Mi moramo proglasiti našu viziju o jednoj slobodnoj Bosni i usmjeravati stalnu kritiku prema sadašnjem bezvrijednom sistemu. Polako ali sigurno moramo izgraditi jednu dobro organiziranu revolucionarnu bazu iz koje ćemo stalno pokušavati da se širimo, tako da imamo jedno jako optimalno polazište i matricu za budućnost.
    Objavili smo prošle godine jedan priručnik za sve naše aktiviste. Tu jasno piše šta mi tražimo od njih.
  9. Da li se zalažete za demokraciju?
    Zalažem se apsolutno za demokraciju. Ja samo nemam isti pogled na demokraciju kao neki drugi.
    Moj temeljni pogled je vise sličan onoj demokraciji koji su stari Grci zagovarali. Stari Grci bi se okretali u grobovima da čuju da je koncept i svrha današnje demokracije nasilno miješanje svih naroda i rasa, uništenje primordijalnih tradicija i kultura, čipovanje i nadziranje masa, kupovina glasova ljudi preko medija i da se propagira degenerativno društvo kao nužno i poželjno. Mi želimo sačuvati slobodu govora, slobodu isticanja i pravo protesta, i treba dati toj slobodi malo više prostora, u odnosu na današnje restrikcije, zabrane i cenzure, gdje se dobijaju enormno velike zatvorske kazne i kritike zbog iznošenja i objavljivanja određenih stavova.
  10. Kako gledaš na termin ”granice”? Je li to samo izmišljena konstrukcija od čovjeka i zašto moramo dijeliti ljude po državama?
    Prirodno je i normalno da postoje granice i države. Državne granice nisu samo tako izmišljene bez neke svrhe, nego su naši predci te granice stvarali kroz historiju i žrtvovali se kako bi iste sačuvali, bez da ugrožavaju tuđe granice ili teritorije. Nije slučajnost da se ti kao Bošnjak rodiš u Bosni – to je plod borbe tvojih predaka koji su kroz tu borbu omogučili sigurnu budućnost generacijama koje će nakon njih doći.
    Naš DNK nije takođe nešto što je slučajno ili vještački usađeno u nas, nego nešto što je priroda stvorila. Kroz cijelu historiju držali smo se ”svojih” i stvarali smo vlastitu primordijalnu kulturu koja je usko povezana sa našom zemljom, krvlju i rasom. Zato danas prepoznajemo naše ljude kroz izgled, ponašanje, hod, glas itd, i strance vidimo kao strance. To je priroda. Biti ponosan na svoj narod, svoje porijeklo, rasu i svoju krv, i željeti očuvati sve to je potpuno prirodno i normalno.
  11. Mnoge patriotske (jer u Bosni ne postoje nacionalni pokreti osim vas) organizacije se zalažu za mirovni put u svojoj strategiji. Šta vi mislite o tome?
    Reći ću vam nešto, ali da me ne shvatite pogrešno kada kažem ovo, ja se ne zalažem za neku oružanu ili nasilnu vrstu borbe. Ja samo mogu reći: Ne postoji mirovno riješenje za ove probleme. To moramo svi shvatiti. Mi živimo po jasnim i striktnim zakonima prirode, svi mi na ovom svijetu. Ova trenutna situacija neće završiti dobro. I ako se uporno pravimo da problemi koji su pred nama ne postoje, ili da ćemo se dogovoriti sa našim neprijateljima, ili da ćemo kroz politički kompromis nešto ostvariti, onda se svi skupa grdno varamo, ovi problemi će vremenom postati još veći i komplikovaniji.
    Mi imamo posla sa opasnim neprijateljima i silama, i oni neće pokleknuti pred nama sve dok ih mi silom čelične volje ne zaustavimo.
  12. Kakva je budućnost pokreta? Ima li BPNP viziju svoje budućnosti?
    Trenutno nemamo neku viziju o budućnosti, ali ćemo sve uraditi da budemo što spremniji za budućnost i godine koje su pred nama. Ovu organizaciju kako sam je ja zamislio, i kako sam je zajedno sa drugim članovima izgradio, nije napravljena za sadašnje vrijeme nego za scenarij ubuduće. U tom scenariju će najbolje i najjasnije funkcionisati. Pogrešno je kada se gleda na našu organizaciju i stekne utisak da ovo nije najbolje rješenje sada. Ali ja tako nisam zamislio organizaciju, nego sam je zamislio da ona bude najbolje rješenje za ono što tek dolazi.
  13. Kako gledate na parlamentarizam? Da li ćemo vaše članove pokreta vidjeti ubuduće kao zastupnike u parlamentu?
    Mi ne isključujemo borbu kroz parlamentarizam ali ne gledamo na tu metodu kao na nešto važno i nužno. I ako bi iz ilegalnog pokreta prešli u političku partiju, mi čak ni tad ne bi mijenjali naše radikalne stavove niti bi odmicali od naše nacionalsocijalističke ideologije. Idealno bi bilo da vodimo borbu na svim frontovima, inkluzivno i kroz parlamentarizam. Ja lično ne mislim da možemo načiniti velike korake i promjene kroz glasanje i parlament, nego će velike promjene doći na drugi način.
    Što se tiče političara, mislim da ne smijemo sebi dopustiti da ličimo na njih. Doći će vrijeme u ovoj našoj državi kada će sve loše glede političara i njihovih gazda iz vana izaći na vidjelo, sve njihove izdaje, licemjerje i nedjela, tek onda će ljudi prepoznati demokratsku laž upakovanu u skupim odijelima i kravatama. To će biti naša prednost da budemo drugačiji i da se ponudimo kao bolje rješenje. Taj politički ološ danas ne želi da se uspoređuje sa nama, tako ni mi ne želimo da se uspoređujemo sa njima. Današnji politički sistem je totalno izopačen i pokvaren. On se mora promijeniti što prije. I to na radikalni način.
    Vratit ćemo se malo na pitanje medija. To je danas neodvojivi dio političkog establišmenta. Šta bi se desilo kada bi vi kao organizacija preuzeli medije?
    Da imamo pomoć medija mogli bi promijeniti sve iz temelja. Ako bi mi kontrolisali medije, promjenili bi sigurno razmišljanje masa. Promjenili bi čitav sistem (današnju demokraciju) preko noći.
  14. Šta mislite o strankama i pokretima koji se zalažu za Bosnu, a nisu radikalni kao BPNP?
    To su budžetske stranke i pokreti koji nemaju jasne i radikalne stavove. Kako se može jedan komunista ili liberal zalagati za Bosnu, a ne zalagati se za Bošnjake? I ne promicati etničku pripadnost naroda i homogenost zemlje. Ili kada pogledamo drugu stranu kod Bošnjaka islamske vjere, onu religijsko-šovinističku: Kako će se oni zalagati za bošnjačku naciju i Bošnjake svih vjera, kada im je jedini uvjet da budeš Bošnjak pripadnost islamskoj vjeri i sumanuta odanost Erdoganu i Turskoj. To znači da bilo koji musliman sa Bliskog Istoka ili čak iz Azije i Afrike koji dođe u Bosnu, i dobije BH državljanstvo može automatski postati Bošnjak. To je van svake pameti! Kako onda mogu pričati o Bosni? Bosnu čini njen narod, a to su Bošnjaci koji se vijekovima rađaju na bosanskoj zemlji, na zemlji svojih predaka koji su za tu zemlju krv proljevali u borbi protiv raznih moćnih imperija i njihovih agresivnih religijskih nametanja .
    To su stranke i pokreti koji se preko tragedije nacije približavaju narodu, i tako gazeći preko osjećaja i tragedije naroda oni zgrću popularnost i održavaju se na vlasti. Mi kao jaka organizacija moramo imati temeljni i beskompromisni stav da ćemo mi, kao zarazu, otkloniti plitkost i naivnost ljudi, mi ćemo na sebe preuzeti tu veliku odgovornost i voditi taj narod u bolje sutra. Mi nećemo pratiti narod nego će narod pratiti nas. Jer današnja svijest ljudi u Bosni nije zdrava. Način na koji narod danas razmišlja je pogrešan i to je velika prilika za nas da promjenimo njihovo mišljenje. To možda zvuči ne-populistički, ali to je jedini pravi put i izlaz iz ovog ambisa.
  15. Spominješ populizam, možes li pojasniti šta misliš o populizmu?
    Postoje neke vrlo važne stvari koje bosanski narod mora da zna. Moraju razumjeti neke stvari, i kroz razumijevanje ovih stvari, shvatit će da bi se trebali priključiti nama, ili u najmanju ruku podržati jedan radikalni pokret kao što je BPNP. Populizam je za mene upravo to što sam spomenuo da se određena organizacija pokušava dodvoriti narodu i da se igra sa osjećajima naroda i njegovim strpljenjem. Sve u cilju da dobiju enormno velike političke poene i pozicije. Ja se tome skroz protivim. Od populizma se BPNP mora apsolutno ograditi.
  16. Rasno pitanje je interesantno? Pojasni nam malo kako gledate na rase?
    Mogu vam reći da postoje ljudi koji su prijateljski nastrojeni prema nama, a druge su rase. Ja lično imam super dobre odnose sa ljudima druge rase, ali ja mogu razlikovati naše političke stavove i ciljeve, jer ja imam viziju kako ćemo graditi naše društvo, to je nešto skroz drugo. Da se nacionalsocijalisti ili BPNP danas bore za neku superiornu ’’plavokosu’’ i ’’plavooku’’ naciju je samo propaganda upravo onih dobošarskih medija i elitističke holivudske produkcije koja uporno podvaljuje ljudima da su nacionalsocijalisti svi oni koji imaju plavu kosu i plave oči. To je laž! Isto tako postoje ljudi koji su toliko izmanipulisani od strane medija i holivudskih mešetara da kada čuju ”Adolf Hitler” ili ”Njemačka 30-tih godina” pomisle odmah na neke ’’plavokose monstrume’’. Ali naprimjer kada pažljivo pročitate Mein Kampf, takve stvari se tu uopšte ne navode. To su jednostavno prikazivanja jedne te iste halucinogene slike koja se vrti stotinama hiljada puta u cionističkim medijima i kinematografiji. To je holivudski ’’Nazi Terror’’. Za mene rasa nije pitanje pojedinaca, nego je to pitanje jednog cijelog kolektiviteta.
    Rasno pitanje je mnogo važno, to je nešto što se mora godinama izučavati i posvetiti tome dosta vremena, da bi razumjeli kako organizacije društva ustvari funkcionišu. To se danas totalno ignoriše. Danas nam pričaju da rasa nije važna i da se moramo miješati, potkopavati svoj identitet, i na kraju se pretvarati u neke čipovane hibride koji će biti ’’prelijepi’’ i ’’moderni’’.
  17. Na latinskom jeziku riječ ”Radikal” znači korijen ili djelovanje koje ide do samog korijena stvari. Kako gledaš na radikalizam?
    Mi smo radikalni u svakom pogledu. Radikalni smo u našoj politici i našim ciljevima, radikalni smo u organiziranju i političkim metodama. Kao nacionalsocijalisti, mi stojimo suprotno od liberalno-demokratskog fronta koji je temelj svih današnjih budžetskih stranaka (uz više ili manje korupcije). Mi želimo stvoriti jedno novo društvo koje će se kroz borbu i disciplinu izdići iznad ovog današnjeg društva koje već umire. Politički, ekonomski i kulturalno.
    Prije možda 70 godina mi se ne bi nazivali radikalima, tada bi naši stavovi i program bili možda normalni i prihvatljivi za ljude. Glede drugih pitanja, koja bi možda bila sporna, drugi nacionalisti bi nas mogli smatrati radikalnima. Jedan primjer je pitanje nacije. Mi naprimjer želimo uspostaviti jedinstvenu, jaku i slobodnu nacionalsocijalističku Bosnu, umjesto da popravljamo krnju Republiku Bosnu i Hercegovinu. Važno je također spomenuti, ako ne želimo dosegnuti do radikalnih ciljeva, onda ne trebamo ni koristiti radikalne metode. Ali mi polazimo od pitanja, da ako mi želimo ostvariti naše ciljeve, ako ćemo voditi uspješnu borbu u teškim uvjetima, protiv jačeg protivnika, i ako želimo pobijediti protivnika i stvoriti slobodnu i jaku Bosnu, onda se moramo služiti radikalnim borbenim metodama. Mi moramo koristiti te radikalne metode ako želimo ostvariti sve svoje ciljeve.
    Radikalni smo u organizaciji i postavljanju strukture također. Najviše u odnosu na druge političke partije i pokrete, koji su skroz drugačije organizovani iznutra. Te radikalne metode koje smo u mogućnosti da primijenimo u ovoj fazi borbe, gledam kao sve druge metode koje nam mogu osigurati uspjeh. I ako nekima te metode budu nepoželjne, to su oni koji imaju drugačiji pogled na svijet.
  18. Kakav je tvoj pogled na organiziranje? I kada si osnovao pokret, jesi li dobio inspiraciju odnekud?
    Pokret je osnovan kao nacionalistički pokret od samog početka. Zbog našeg nedovoljnog poznavanja određenih stvari u to ranije doba, nismo imali jak ideološki temelj i oslonac kada smo krenuli sa formiranjem pokreta. Htjeli smo da aktivnosti prenesemo striktno na ulice, a članovi su bili raznih ideoloških uvjerenja. Moja greška je bila jer sam vjerovao da možemo objediniti sve nacionaliste i patriote u zemlji i krenuti u pravu akciju. To je naravno bilo nemoguće, i onda smo se usmjerili u ono u šta vjerujemo, a to je nacionalsocijalizam. Revolucionaran, disciplinovan, jak i najvažnije prirodan. Kada smo to učinili, veći broj članova je istupio iz BPNP-a i organizacija je oslabila. Kroz daljnje aktivnosti i našu upornost, povratili smo nekolicinu članova koji su već sada prekaljeni aktivisti i nacionalsocijalisti. Organizacija je zbog toga mnogo jača, održivija i efektivnija.
    Inspiraciju sam dobio prateći aktivnosti Nordijskog Pokreta Otpora (NMR), Željezne Legije Cornelija Codreanua iz Rumunije i naše Patriotske Lige koja je pokazala izuzetnu snagu i volju u borbi za Bosnu i Bošnjaštvo.
  19. Kakve sve opasnosti postoje za organizaciju?
    Najveća opasnost su nesuglasice, nepovjerenje i međusobna ogovaranja, onda i ljudi koji ne žele prihvatiti našu ideologiju a žele biti u pokretu čisto iz populističkih razloga. Onda ljudi koji smatraju da smo mi neka vrsta zadrte sekte koja od njih zahtjeva ritualna žrtvovanja i slično. Takvi ljudi žele neku vrstu lokalnog aktivizma, ograničenog na svoje mahale, i ne žele uopšte da poštuju hijerarhiju i pravila. Ako se nekom ne sviđam ja lično ili BPNP, to je uredu, ali pozivati članove da ne budu organizirani, da ne poštuju hijerahiju i pravila, je totalna kontraproduktivnost.
  20. Lokalni aktivizam, pojasni nam?
    Jednostavno ti ljudi misle da možemo promjeniti stvari bez da budemo organizirani i prisutni svugdje, u svakom gradu, mjestu i selu. Da li bi naprimjer Legija stranaca bila uspješna elitna vojska da nije organizovana, strogo disciplinovana i hijerarhijski uređena? Ili možda firma Samsung? Da svi rade od kuće i da na posao dolaze kad im se prohtije? Da postoje nacionalisti koji promiču te sulude ideje je apsurdno i smiješno. To je po meni samo znak da ti ljudi ne znaju šta ustvari žele. Ne trebamo praviti greške koje su pravile razne nacionalističke organizacije i pokreti po čitavoj Evropi. Učimo se na njihovim greškama, organizujmo se maksimalno!
    Moja poruka takvim ljudima je da ako ne žele biti dio nas, onda nek ne troše uzalud vrijeme da bi nas srušili.
  21. Kakve aktiviste želiš u organizaciji?
    Samostalne i slobodne individue sa svojim mišljenjem i stavovima, ne tuđim. Osobe koje su shvatile naše ciljeve i izučile našu ideologiju, te odlučile da pristupe pokretu svojom voljom. Nama su potrebni slobodni, učeni, snalažljivi i samostalni članovi koji su shvatili koliko je važno biti dio jedne organizirane sile. Biti dio disciplinovane i hijerarhijske organizacije ne znači da neko nad tobom vlada i upravlja sa tobom, već znači imati dosta prostora za samoinicijativu i kreativnost. Ja lično imam veliko povjerenje u naše aktiviste i članove.
  22. Jeste li vi korumpirana organizacija? Grupa prijatelja?
    Mi definitivno nismo grupa prijatelja. Ovo je jednostavno organizacija. Ja pokušavam biti što pravedniji i realniji u našoj organizaciji. To znači da pokušavam izbjeći da favorizujem i uzdižem neke članove iznad ostalih, ili da ih odvajam. Iz istog razloga držim neku vrstu distance od vođa ogranaka u pokretu i postupam sa svima njima jednako. Razlog svega ovoga je da jedna ozbiljna i zdrava organizacija se ne može graditi na konceptu prijateljstva. Mi moramo gledati organizaciju i prijateljstvo kao dvije različite stvari. Važno je to da smo mi prijatelji unutar organizacije i da se znamo dogovoriti oko nekih stvari, ali mi smo prvenstveno prijatelji organizacije ne prijatelji u običnom smislu. Za mene je BPNP posao, ne hobi ili neka rekreacija. I smatram da bi svi u vodstvu ovog pokreta trebali na ovaj način gledati na pokret. Ovo je naš posao gdje ćemo trošiti najviše energije. Što si više privržen hijerarhiji , što više moraš gledati na ovo kao na obavezu, to ćeš više biti disciplinovaniji i aktivniji.
    Pojasniti ću vam: Ako dođe do toga da biram između prijatelja i organizacije, onda dolazi uvijek organizacija i borba na prvom mjestu. Tako svi moraju razmišljati. Ne smiju dozvoliti sebi da osjećaji preuzmu ulogu, ili da dođemo u situaciju da biramo strane jer smo prijatelji. Organizacija je na prvom mjestu!
    Isto je važno da ja kao vođa biram one najlojalnije oko mene. To nije korupcija nego neophodnost za jednu jaku organizaciju.
  23. Koje osobe izbjegavaš primiti u pokret?
    Mi smo kroz deset godina djelovanja u pokretu postali psiholozi. Izbjegavamo ljude koji imaju neku vrstu dijagnoze, osobe koje misle da su centar univerzuma i kojima nije stalo do drugih ljudi, ukratko, koji su nadmeni i egoistični. To su opasni manipulatori. Za psihopate ili loše glumce, naš pokret je samo privremeni teatar, gdje odigraju tako loše svoju predstavu i produže dalje. Moralno kolebljive i kriminalne osobe u potpunosti izbjegavamo, takvi nemaju mjesta u ovoj organizaciji. Takođe izbjegavamo sub-kulturalni element. I ako ne budemo pažljivi i budemo samo nabijali masovnost, može se svaliti hrpa ovakvih ljudi koji nam mogu napraviti enormno veliku štetu, nama kao članovima a i organizaciji, u koju smo uložili preveliki trud.

Hvala vam na odgovorima!

Interview with German nationalists

How would you introduce “Der Dritte Weg” to our Bosnian readers?
– We are a young political movement that has the three slogans “national, revolutionary, socialist” as self-understanding. We oppose capitalism, American imperialism, the collapse of culture and the alienation of Europe. Our alternative to this is a German Socialism,which is a holistic, nationalist and anti-capitalist worldview. In order to achieve this goal we not only lead the political but also the cultural struggle and form a close community that already lives on a small scale, what we once want on a large scale for the whole people.

How nationalistic are German young people today? Do you expect this to change significantly in the future?
Unfortunately, the German youth is not nationalistic at all, it has successfully lost every nationalist idea through 70 years of reeducation. The cult of worship suppresses even the most gentle patriotism. However, there is a slow rethink that at least more and more young people are no longer baffled by genuine national consciousness for real or alleged crimes that have taken place several generations before them. But until we really have a nationalistic youth, there is still a long way to go, to which our youth work contributes it´s part.

Do you cooperate with other nationalist movements in Germany and Europe? 
In Germany, we only work with a few groups who share our ideological and moral values together. In Europe, we work with different groups, such as the Nordic Resistance Movement, together.

What plans do you have for the future? 
This year we are participate on various elections, such as the election to the European Parliament. In addition, we are planning the expansion of our infrastructure, the professionalization of our work and several new projects.

We could read in the media that repression against German nationalist is really big, arrests, apartment searches etc. Do you have similar problems?
What you have heard is probably still understated. Nowhere is there a harsher repression of nationalist organizations than in Germany. Of course we also suffer from it. Therefore, there are regular legal trainings, training on how to conduct house searches and the general awareness of the situation.

What is your opinion of AfD and similar parties in Europe?
The so-called “right-wing populist” parties are the last attempt to change anything in the system. They are positive in that they often allow some steps on the way to the goal, bringing issues into public discourse and making work harder for our opponents. At the same time, many idealists in these groups notice relatively quickly that a nationally painted copy of the liberal spirite is not the answer. Unfortunately, careerism, corruption and mendacity are also common in these groups. These idealists then often realize that a turnaround within the system is not possible and join radical structures. We therefore see the competition by the AfD relatively relaxed, they will adapt quickly enough to the grievances of the old parties. Anyway can a neoliberal party which expresses most Zionist and is against the ethnic concept of the people for us does not represent an alternative.

What is your opinion about Balkan situation between Bosnia, Croatia and Serbia?
The situation is very difficult for an outsider who does not speak any of the languages. Therefore, I do not want to evaluate the situation and the relationship. On the whole, however, it must be said that the European peoples have to overcome the partially existing chauvinisms and to find as fair as possible solutions to contentious issues, such as border regions. But the basis for this is understanding and far-sighted nationalist leadership. Liberals, for example, for whom a region is only a question of money because they have no understanding of the value of soil and homeland, can never find a fair solution for a border region. Therefore, we must first of all care for a Europe of national governments with European understanding, before turning to such questions now.

What is your opinion, does EU and NATO have alternative or or should it not exist at all?
We are decidedly against the EU and NATO. Both are instruments of American imperialism and international capital to exploit European peoples. In general, however, we are not opposed to European cooperation, including at the military level. On the contrary, we even believe that this is necessary. However, one should not make the mistake of hugging Russia out of sheer anti-Americanism. We want a free and independent Europe that is not controlled by either Washington or Moscow. In the age of the evolving multipolar world order, only an united Europe has a chance to hold its own against emerging powers such as China. But even here, the foundation is a Europe whose governments feel committed to their peoples and not Wall Street or a liberal civil service construct.

What message do you have for the Bosnian people? 
Fight for your homeland and your people, against outside paternalism and interference, against exploitative capitalism, and for preserving your identity and culture. Do not believe the liars from Brussels and Washington, whatever they promise!

Website: http://der-dritte-weg.info/

Interview mit deutschen Nationalisten

Der Dritte Weg ist eine nationalistische Partei in Deutschland, die 2013 in Heildelberg gegründet wurde, der Gründer ist Klaus Armstroff, der Hauptsitz der Partei ist in Bad Dürkheim. Wir präsentieren Ihnen ein komplettes Interview mit der deutschen nationalistischen Bewegung Der Dritte Weg. Das Interview wurde natürlich mit dem Einverständnis von Dritte Wega geführt, und auf unsere Anfrage und die Bitte nach demselben kam eine positive Antwort. Durch mehrere Interviews, die in den letzten Jahren geführt wurden, haben wir Kontakte zu mehreren nationalistischen Bewegungen in Europa geknüpft. Neben diesem Interview mit dem Dritten Weg haben wir auch Interviews mit polnischen und ukrainischen nationalistischen Bewegungen.

1. Wie würden Sie unseren bosnischen Lesern der Dritten Weg vorstellen?
– Wir sind eine junge politische Bewegung, die die drei Schlagworte „national, revolutionär, sozialistisch“ als Selbstverständnis hat. Wir setzten uns gegen den Kapitalismus, den amerikanischen Imperialismus, den Kulturzerfall und die Überfremdung Europas ein. Unsere Alternative dazu ist der Deutsche Sozialismus, also eine ganzheitliche, völkische und antikapitalistische Weltanschauung. Zur Erreichung diesen Zieles führen wir neben dem politischen Kampf auch den kulturellen Kampf und bilden eine enge Gemeinschaft, die bereits jetzt das im Kleinen lebt, was wir einmal im Großen für das ganze Volk wollen.

2. Wie Nationalistisch Sind die deutsche Jugend heute? Wird sich dies in Zukunft erheblich ändern?
– Die deutsche Jugend ist leider überhaupt nicht nationalistisch, sondern hat jeden nationalistischen Gedanken durch 70 Jahre Umerziehung erfolgreich ausgetrieben bekommen. Durch den Schuldkult wird jeder noch so sanfte Patriotismus unterdrückt. Allerdings gibt es langsam ein Umdenken, gefühlt lassen sich zumindest immer mehr junge Menschen nicht mehr für echte oder angebliche Verbrechen, die mehrere Generationen vor ihnen stattgefunden haben sollen, in ihrem gesunden Nationalbewusstsein beirren. Aber bis wir wirklich wieder eine nationalistische Jugend haben, ist es noch ein weiter Weg, zu dem unsere Jugendarbeit einen Beitrag leistet.

3. Kooperieren Sie mit anderen nationalistischen Bewegungen in Deutschland und Europa?
– In Deutschland arbeiten wir nur mit wenigen Gruppen zusammen, die unsere weltanschaulichen und charakterlichen Werte teilen. In Europa arbeiten wir mit verschiedenen Gruppen, wie etwa der Nordischen Widerstandsbewegung, zusammen.

4. Welche Pläne haben Sie für die Zukunft?
– Dieses Jahr treten wir zu verschiedenen Wahlen wie etwa der Wahl zum Europäischen Parlament an. Daneben planen wir den Ausbau unserer Infrastruktur, die Professionalisierung unserer Arbeit und einige neue Projekte.

5. Man kann in den Medien lesen, dass die Unterdrückung der deutschen nationalistische Bewegungen hoch ist (Festnahmen, suche in die Wohnungen usw.). Haben Sie ähnliche Probleme?
– Das, was ihr gehört habt, ist vermutlich noch untertrieben. Nirgendwo herrscht wohl eine härtere Repression gegen nationalistische Organisationen als in Deutschland. Auch wir haben darunter natürlich zu leiden. Daher gibt es regelmäßige Rechtsschulungen, Schulungen wie man sich bei Hausdurchsuchungen und ähnlichem zu Verhalten hat sowie ein Bewusstsein über die Lage.

6. Wie ist Ihre Meinung zu AfD und ähnlichen Parteien in Europa?
– Die sogenannten „rechtspopulistischen“ Parteien sind der letzte Versuch, innerhalb des Systems etwas zu ändern. Sie sind insofern positiv zu bewerten, als dass sie oftmals einige Schritte auf dem Weg zum Ziel ermöglichen, Themen in den öffentlichen Diskurs bringen und unseren Gegnern die Arbeit erschweren. Gleichzeitig merken viele Idealisten in diesenGruppen relativ schnell, dass eine national angestrichene Kopie des Zeitgeistes nicht die Lösung ist. Karrierismus, Korruption und Verlogenheit sind leider auch in diesen Gruppen oft vertreten. Diese Idealisten merken dann oftmals, dass eine Wende innerhalb des Systems nicht möglich ist, und schließen sich radikalen Strukturen an. Wir sehen daher die Konkurrenz durch die AfD relativ entspannt, sie wird sich schon schnell genug den Missständen der Altparteien anpassen. Eine Alternative kann eine neoliberale Partei, die sich größtenteils zionis isch äußert und gegen den ethnischen Volksbegriff ist, für uns im Übrigen nicht darstellen.

7. Wie ist Ihre Meinung über die Situation auf dem Balkan zwischen Bosnien und Herzegowina, Kroatien und Serbien?
– Die Situation ist für einen Außenstehenden, der keiner der Sprachen mächtig ist, sehr schwer zu überschauen. Daher will ich die Situation und das Verhältnis nicht bewerten. Im Gesamten ist aber zu sagen, dass die europäischen Völker die teilweise bestehenden Chauvinismen zu überwinden und möglichst gerechte Lösungen in strittigen Fragen, wie etwa Grenzregionen, zu finden haben. Die Grundlage dafür sind aber verständnisvolle und weitschauende nationalistische Führungen. Liberale, für die eine Region beispielsweise nur eine Geldfrage ist, da sie kein Verständnis für den Wert von Boden und Heimat haben, können niemals eine gerechte Regelung für eine Grenzregion finden. Daher haben wir zunächst für ein Europa der nationalen Regierungen mit europäischem Verständnis zu sorgen, bevor wir uns jetzt solchen Fragen zuwenden.

8. Wie ist Ihre Meinung, ob die EU und die NATO eine Alternative haben oder überhaupt nicht existieren sollten?
– Wir sind entschieden gegen die EU und die NATO. Beides sind Instrumente des amerikanischen Imperialismus und des internationalen Kapitals, die europäischen Völker auszunutzen. Im Ggenerellen sind wir aber nicht gegen eine europäische Zusammenarbeit, auch auf militärischer Ebene. Ganz im Gegenteil glauben wir sogar, dass das notwendig ist. Man darf allerdings nicht den Fehler machen, sich aus lauter Antiamerikanismus Russland in den Arm zu werfen. Wir wollen ein freies und unabhängiges Europa, das weder von Washington noch von Moskau kontrolliert wird. Im Zeitalter der sich entwickelnden multipolaren Weltordnung hat Europa nur vereint eine Chance, sich gegen aufstrebende Mächte wie China zu behaupten. Aber auch hierfür ist die Grundlage ein Europa, dessen
Regierungen sich ihren Völkern und nicht der Wallstreet oder einem liberalen Beamtenkonstrukt verpflichtet fühlen.

9. Welche Beratung haben Sie für das bosnische Volk?
– Kämpft für eure Heimat und euer Volk, gegen die Bevormundung und Einmischung von außen, gegen den ausbeuterischen Kapitalismus und für den Erhalt eurer Identität und eurer Kultur. Glaubt auf keinen Fall den Lügnern aus Brüssel und Washington, egal was für schöne Versprechungen sie machen!

Webseite: https://der-dritte-weg.info/

Bosanski: http://bosanskinacionalisti.org/intervju-sa-njemackim-nacionalistima/
English: http://bosanskinacionalisti.org/interview-with-german-nationalists/

Intervju sa njemačkim nacionalistima

Der Dritte Weg (Treća pozicija) je nacionalistička stranka u Njemačkoj osnovana 2013. godine u Heildelbergu, osnivača Klausa Armstoffa, sa sjedištem u Bad Dürkheimu. Prenosimo vam u cijelosti intervju koji smo uradili sa njemačkim nacionalističkim pokretom “Der Dritte Weg”. Intervju je naravno rađen uz pristanak Dritte Wega, a na naš upit i zahtjev za isti stigao je pozitivan odgovor. Kroz nekoliko urađenih intervjua u posljednjih par godina ostvarili smo kontakte sa nekoliko nacionalističkih pokreta u Evropi, pored ovog intervjua sa Dritte Wegom imamo i urađene intervjue sa poljskim i ukrajinskim nacionalističkim pokretima.

1. Kako biste predstavili Der Dritte Weg našim bosanskim čitaocima?

– Mi smo mladi politički pokret koji ima tri slogana “nacionalno, revolucionarno, socijalističko” koji su sami po sebi jasni. Protivimo se kapitalizmu, američkom imperijalizmu, kolapsu kulture i otuđenju Evrope. Naša alternativa tome je njemački socijalizam, holistički, nacionalistički i antikapitalistički pogled na svijet. Da bismo postigli taj cilj, mi ne samo da vodimo političku, već i kulturnu borbu i formiramo blisku zajednicu koja već živi u malom obimu, ono što smo nekada željeli u velikoj mjeri za cijeli narod.

2. Koliko su danas mladi njemački mladi nacionalno osvjesteni? Da li očekujete da će se to značajno promijeniti u budućnosti?

– Nažalost, njemačka omladina uopšte nije nacionalno osvještena. Nacionalistička ideja je izgubljena kroz 70 godina reedukacije. Kult obožavanja potiskuje i najnježniji patriotizam. Međutim, postoji polagano promjena u promišljanju, sve više i više mladih ljudi više nisu zbunjeni istinskom nacionalnom sviješću za stvarne ili navodne zločine koji su se dogodili nekoliko generacija prije njih. Ali, da bismo imali nacionalno osvještenu omladinu, još uvijek nam predstoji dug put do kojeg nam doprinosi i naš rad s mladima.

3. Da li sarađujete sa drugim nacionalističkim pokretima u Njemačkoj i Evropi?

– U Njemačkoj radimo samo sa nekoliko grupa koje dijele naše ideološke i moralne vrijednosti. U Evropi radimo zajedno sa različitim grupama, kao što je Nordijski Pokret Otpora (Nordic Resistance Movement).

4. Koje planove imate za budućnost?

– Ove godine učestvujemo na raznim izborima, kao što su izbori za Evropski parlament. Osim toga, planiramo proširenje naše infrastrukture, profesionalizaciju našeg rada i nekoliko novih projekata.

5. Možemo pročitati u medijima da je represija nad njemačkim nacionalističkim pokretima zaista velika (hapšenja, pretresi stanova itd.) Da li imate slične probleme?

– Ono što ste čuli je vjerovatno još uvijek podcijenjeno. Nigdje nema oštrije represije nad nacionalističkim organizacijama kao što je u Njemačkoj. Naravno, i mi patimo od toga. Zbog toga držimo redovne pravne obuke, obuka o tome kako se ponasati tokom kućne pretrage i opšta svijest o situaciji.

6. Kakvo je vaše mišljenje o AfD i sličnim strankama u Evropi?

– Takozvane “desničarske populističke” stranke su posljednji pokušaj da se nešto promijeni u sistemu. Oni su pozitivni u tome što često dozvoljavaju neke korake na putu ka cilju, dovodeći pitanja u javni diskurs i čineći rad za naše protivnike težim. Istovremeno, mnogi idealisti u ovim grupama relativno brzo primjećuju da nacionalno oslikana kopija liberalnog duhova nije odgovor. Nažalost, karijerizam, korupcija i lažljivost su također česti u ovim grupama. Ti idealisti onda često shvataju da preokret u sistemu nije moguć i onda se pridružuju radikalnim organizacijama. Stoga vidimo da je konkurencija AfD-a relativno opuštena, da će se dovoljno brzo prilagoditi žalbama starih stranaka. U svakom slučaju, neoliberalna stranka koja najviše izražava cioniste i protivi se etničkom konceptu naroda za nas ne predstavlja alternativu.

7. Kakvo je vaše mišljenje o situaciji na Balkanu između Bosne i Hercegvine, Hrvatske i Srbije?

– Situacija je veoma teška za autsajdera koji ne govori nijedan od jezika da da svoj sud. Zato ne želim da procenjujem situaciju i odnos. U cjelini, međutim, mora se reći da evropski narodi moraju da prevaziđu djelimično postojeće šovinizme i da pronađu rješenja za sporna pitanja, kao što su granični regioni. Ali osnova za to je razumjevanje i dalekovidno nacionalističko vodstvo. Liberali, na primjer, za koje je regija samo pitanje novca jer nemaju razumjevanja za vrijednost zemlje i domovine, nikada ne mogu naći pravedno rješenje za pograničnu regiju. Stoga se prije svega moramo pobrinuti za Europu nacionalnih vlada s evropskim razumijevanjem, prije nego što se sada okrenemo takvim pitanjima.

8. Koje je vaše mišljenje, da li EU i NATO imaju alternativu ili uopšte ne bi trebalo da postoje?

– Odlučno smo protiv EU i NATO-a. Oba su instrumenti američkog imperijalizma i međunarodnog kapitala za eksploataciju evropskih naroda. Generalno, međutim, mi se ne protivimo evropskoj saradnji, uključujući i na vojnom nivou. Naprotiv, mi čak smatramo da je to neophodno. Međutim, ne bi trebalo napraviti grešku zagrljajem Rusije iz čistog antiamerikanizma. Želimo slobodnu i nezavisnu Evropu koju ne kontroliše ni Vašington ni Moskva. U doba evolutivnog multipolarnog svjetskog poretka, samo ujedinjena Evropa ima šansu da se suoči sa silama u usponu kao što je Kina. Ali čak i ovdje, temelj je Evropa čije se vlade osjećaju predanim svojim narodima, a ne Wall Streetu ili liberalnom konstrukciji državne službe.

9. Kakvu poruku imate za bosanski narod?

– Borite se za svoju domovinu i svoj narod, protiv vanjskog paternalizma i uplitanja, protiv eksploatativnog kapitalizma i za očuvanje vašeg identiteta i kulture. Ne vjerujte lažovima iz Brisela i Vašingtona, šta god obećali!

Web sajt pokreta “Der Dritte Weg”: http://der-dritte-weg.info/

Engleski: http://bosanskinacionalisti.org/interview-with-german-nationalists/
Njemački: http://bosanskinacionalisti.org/interview-mit-deutschen-nationalisten/

Organizacija Pokreta za autonomiju Bosne i suprotstavljanje Bošnjaka sultanu Mahmudu II

Pokret za autonomiju Bosne je bio najlegitimniji i najosmišljeniji bošnjački pokret, nije se bazirao na uzurpiranim i nezakonitim pravima, kao na drugim mjestima, nego je izrastao na osnovi zakonskih prava, koja su povijesno imali svi slojevi društva u Bosni. Zato je on bio općenit, tj. u njemu učestvuju svi slojevi društva, bez obzira na konfesiju.

Pokret Bošnjaka pod vodstvom Husein kapetana Gradaščevića, 1831. godine, prvi je pokret za autonomiju Bosne za vrijeme okupacije i vladavine Osmanlija u Bosni. Pokret je bio potpuno osmišljen, od organizacije do realizacije. Imao je tačno utvrđen program i ciljeve, bazirane na historijskim i narodnosnim interesima bošnjačkog naroda. Pokret je bio općenit, tj. u sebe je uključivao sve slojeve i zastupao interese svih slojeva. To nije bio staleški (feudalni) pokret za odbranu parcijalnih interesa. Predvodili su ga ljudi iz reda svjesno najizraslijeg stanovništva Bosne, kao jedino moguća pretpostavka za uspjeh Pokreta. Vođstvo Pokreta imalo je punu podršku najširih slojeva naroda. Izdaja od strane jednog malog broja tzv. velikaša uopšte ne dovodi u pitanje opravdanost i progresivnost Pokreta. Konačan slom Pokreta je rezultat ogromne vojne sile koju je sultan upotrijebio za njegovo gušenje i bezbroj zakulisnih političkih igara Porte, od priznavanja rezultata Pokreta, do anatema i stvaranja razdora među Bošnjacima. Pokret je mogao imati i međunarodne implikacije, ali vođe Pokreta to nisu željele. Pokušaj janjičara u Bosni da osujete provođenje sultanovog fermana o ukidanju janjičara i da za svoju akciju pridobiju sve bosansko stanovništvo nije uspio da se organizira kao opće narodni otpor. Razlog za to je što ideološka osnova i narodnosno obilježje nije bilo janjičarstvo niti janjičarska ideologija. Bez obzira na to što su, naoko, povezani jednim pitanjem – pitanjem uvođenja regularne vojske – ipak među njima nema čvrste materijalne ni duhovne veze. Naime, janjičari su bili ukinuti, a na sceni je bila već konsolidirana nova civilna klasa u koju su bili uključeni svi raniji pripadnici janjičarskog reda. Najveći dio Bosne nije bio uz janjičare i nije imao nikakva interesa da se bori za njihovo zadržavanje, pa prema tome, ni u ovom Pokretu nije imao nikakva razloga da priziva u sjećanje janjičarstvo. Janjičari su imali za cilj samo da zadrže svoju vojnu organizaciju, a Pokret za autonomiju je imao šire , u stvari sveobuhvatne ciljeve. Vođstvo Pokreta predstavljali su ljudi koji su bili iz slojeva društva nejanjičarskog karaktera. Jedan mali broj njih je bio iz reda pripadnika ukinutih janjičara, ali u Pokretu se kao takvi ne pojavljuju. Sad se pojavljuju kao prvaci, prvenstveno, gradskih slojeva.

Konačno, u Pokretu za autonomiju učešće su uzeli svi društveni slojevi, pa i sve konfesije, bez obzira na to kako su mobilizirani. Zapravo, dostojanstvenici svih konfesija su pristali uz Pokret. Ono što će se kasnije naći zapisano nema nikakva osnova u stvarnim akcijama iz vremena Pokreta. Pokret za autonomiju nije poveden da bi se zaštitili interesi feudalne klase ili ajana, odnosno njihova društvena i politička pozicija, jer im nijedno od to dvoje nije ničim bilo ugroženo. Pokret je imao više uzroka i oni su posljedica društvenih, ekonomskih i političkih odnosa u Bosni i odnosa Bosne prema Porti. Svi oni imaju historijsku osnovu. Ti uzroci su do sada u našoj historiografiji prikazivani veoma blijedo, u suštini paušalno. Uglavnom se svode na borbu protiv reformi i zaštitu privilegija feudalne klase.

Uslovi za Pokret

Objektivni uslovi za autonomni Pokret bili su:

  • cjelovitost Bosne u teritorijalnom pogledu još od definitivnog zavođenja osmanske vlasti, i, u vezi s tim, poseban razvoj unutrašnjih ekonomskih i društvenih odnosa u Bosni, što je ovu zemlju činilo specifičnom pokrajinom Carstva;
  • raspored društvenih i vojnih struktura u Bosni, koji je odgovarao položaju Bosne kao pokrajine;
  • rano dobijene privilegije da se vojnički posjed-timar nasljeđuje u porodici (odžakluk) i time steče sigurnost na vojničkom posjedu gotovo kao na privatnom vlasništvu, što je važilo u Bosni i u vrijeme pojave Pokreta;
  • usitnjenost vojničkog posjeda (odžakluka), što nije omogućavalo da se izdvajaju posebne društvene ili vojne strukture sa nesrazmjerno većim posjedima i bogatstvom od ostalih i na taj je prirodnim putem učvršćivana ravnoteža među svim slojevima društva;
  • timarski sistem i društveni odnosi u Bosni koji su se odvijali na način koji je bio podnošljiviji za proizvodne mase nego u drugim krajevima Carstva;
  • čiflučki sistem koji je u Bosni zavođen sukcesivno, ali koji je zavođen do kraja, na mirniji način nego je to bilo u drugim krajevima i odnosi koji su se oblikovali između posjednika ičifčija koji su, uglavnom, ostavljali mogućnost mirnog življenja svih na posjedima koje su obrađivali. Dakle, sigurnost čifčija na posjedu čifluksahibija uz dogovorene uslove i nastojanje posjednika da zaštite svoje čifčije od eventualnih nasilja drugih posjednika ili bilo kojih drugih slojeva;
  • otpor bošnjačkog stanovništva, svih struktura, protiv stalnih i povećanih opterećenja od strane centralne vlasti, a naročito od pokrajinskog namjesnika i drugih organa vlasti. Ova opterećenja najčešće su se odnosila na one slojeve koji nisu pripadali <<potčinjenom>> sloju, nego su bili ili među posjednicima ili su bili gradsko stanovništvo, pa je to još više davalo važnost otporima i mogućnost postizanja određenih povlastica ili olakšica;
  • odlučno nastojanje Mahmuda II da povrati apsolutnu vlast sultana u Carstvu i da osujeti i uništi ugled već veoma razvijenih, separatistički raspoloženih bosanskih pokrajinskih prvaka, koji su za sobom povlačili mase naroda, nezadovoljne pokrajinskom i centralnom vlasti, pri čemu nije birao sredstva. To se najčešće završavalo rezultatom koji sultan nije želio;
  • ozlojeđenost Bošnjaka zbog čestih kaznenih mjera koje su sultani poduzimali u Bosni, u kojima je ubijeno na stotine najuglednijih prvaka, pa i običnog puka. To se naročito dešavalo u gradovima, u kojima je najjače čuvana i razvijana bošnjačka ideja i autonomnost;
  • nemoć sultana da se suprostavi Rusiji i evropskim državama da pojedine teritorije koje su se historijski smatrale bosanskim otcijepe i pripoje Srbiji;
  • otvoreno protivljenje i neslaganje sa politikom koju je vodila Porta, jer je išla na štetu Bosne i Bošnjaka;
  • snažno razvijena i oblikovana narodnosna svijest Bošnjaka, koja ih je vodila vlastitoj državi i u ovom Pokretu predstavila potpuno zrelim državotvornim narodom, uz poslovičan patriotizam:
  • Bošnjaci nisu željeli obaveznu regrutaciju sultana, jer su interese Bosne stavljali ispred interesa sultana, koji bi prihvatanjem regularne vojske bili ugroženi, jer ne bi mogli spriječiti odlazak takve vojske iz Bosne po želji Porte i sultana, a Bošnjaci su svi bili vojnici kad su prilike iziskivale i kad je trebalo braniti Bosnu.

U tome se najočitije izražava njihova želja za samostalnošću, a ne otpor nekakvim reformama. Prema tome, uzroci koji su doveli do stvaranja Pokreta poredani po vremenu nastajanja su sljedeći:

Politička situacija na granicama Bosne koja je predstavljala direktnu opasnost za cijelu Bosnu i sve njene strukture, čak računajući tu i kršćansku raju. Jer, ona još nije bila svjesna nikakvog svoga posebnog nacionalnog interesa. Ta svijest će se tek kasnije početi da razvija pod uticajem iz onih zemalja koje su u to vrijeme bile izravni neprijatelji Bosne. Dakle, prvi od razloga je spoljna opasnost po granice Bosne i Bosnu kao zemlju. Ta opasnost bila je konstantna od početka 18. stoljeća, i stalno se zaoštravala. Bošnjaci su, sasvim uspješno, odolijevali toj opasnosti i pri tome, uprkos protivljenju i same Porte, sazrijevali u političkom pogledu. Položaj Carstva bio je veoma težak i u tim uslovima ono je bilo prisiljeno da iznalazi sve, pa i materijalne mogućnosti, za svoj opstanak, što je neminovno iziskivalo veće namete i veću eksploataciju, bez razlike na klasnu i vjersku pripadnost, a to je izazivalo opće nezadovoljstvo naroda u Bosni. Na taj način država je svojim mjerama narušavala već ustaljenu praksu uzimanja vanrednih nameta samo po potrebi, odnosno u vrijeme vojnog pohoda, što se i u narodu, nekako, bilo shvaćalo kao potreba. Znači, drugi razlog su socijalne prilike u Bosni. Teret tih optrećenja najviše je pogađao seljake kao proizvođače općih dobara, pogotovo, imajući u vidu i česte zloupotrebe zakona pri ubiranju dadžbina. Osim toga, polagano su počele da se suspendiraju, pa i ukidaju, i one povlastice gradskog življa koje je, zbog privređivanja od posebnog interesa, bilo oslobođeno vanrednih nameta, što je također izazvalo nezadovoljstvo kod ovog sloja koji je bio veoma brojan, pa i ekonomski vrlo jak, zapravo ekonomski najjači, ako se izuzmu samo oni najkrupniji vojnici koji su se često nalazili i u okviru gradskog, zanatlijskog i trgovačkog sloja, gdje su obrtali sa dijelom kapitala koji su ostvarili sa zemljišnog posjeda, odnosno vojničkog lena ili zakupom državnih prihoda ili u ovo vrijeme od čifluka. Činjenica je, da je, uglavnom, najveći broj ovih krupnih pripadnika vojničke klase živio u gradu i da se na taj način treba smatrati gradskim stanovništvom, jer je živio životom ovog stanovništva i imao ista osjećanja i misli kao i građani u gradovima i kasabama. Uostalom, mi ih nalazimom uglavnom, uvijek zajedno, a u ovom Pokretu posebno, u svim akcijama i međusobnoj saradnji. Sada su u Bosni tri sloja stanovništva – zanatlije, trgovci i spahije – sitne i krupne, okupljaju se u jedinstvenu cjelinu kao gradsko stanovništvo i pojavljuju se kao odlučujući faktor u Bosni i u pogledu vlasti i u pogledu posjedovanja ekonomske moći. Upravo su ova tri sloja predstavljala novonastajuću civilnu klasu koja je u svojim rukama držala, takoreći, sav agrar i sav kapital. Mi smo to označili kao konsolidaciju, ili bar kao početak konsolidacije građanske klase, što će imati značajne, pozitivne posljedice za dalji razvoj društveno-ekonomskih odnosa. Ta tri sloja su glavni nosioci Pokreta.

Što se tiče seljaka ili raje, kako se ona zvanično smatrala, ona je, također, zbog svog položaja, koji je bio sve teži, imala interes da se nađe u zajednici sa svim ostalim strukturama protivna centralnoj vlasti, za samostalnu Bosnu i sa svojim čovjekom kao upravnikom na čelu. Bila je realna nada da će to poboljšati položaj siromašnih slojeva i osigurati više pravde. Pošto se ovdje nije radilo o borbi klasa, niti seljačkoj buni, nego o općenarodnom Pokretu, mislimo da bi se stanje promijenilo nabolje, a imajući u vidu šta se dešavalo u drugim zemljama koje su ostvarivale slobodu, u to smo uvjereni, jer Bosna je imala objektivne preduvjete za to. Kršćanska raja je bila također optrećena svim unutrašnjim problemima i nametima koja su podjednako padala i na raju kršćane i raju muslimane, vrlo teško je podnosila crkvene poreze koji su u proporciji bili teži od državnih nameta. Oni su naplaćivani u novcu, a vrlo rijetko u naturi. Ubirani su nemilosrdno i uz pomoć vojne prisile koju su svećenici tražili od pokrajinskih vlasti. Posebno nezadovoljstvo izazivali su kod katolika, jer su pravoslavni popovi, odnosno Fanarioti, bili isposlovali da i katolici njima plaćaju crkvene poreze. Ti sporovi su bili dugotrajni i uglavnom završavani u korist Fanariota. Upravo je ta ukupna eksploatacija na određeni način zbližila sve društvene slojeve domaćeg stanovništva u Bosni protiv centralne vlasti. Ovo jedinstvo svih struktura u Bosni je bilo evidentno, bilo je prožeto i onim zajedničkim narodnosnim osjećanjem ljubavi prema svojoj vlastitoj zemlji, bez stranaca, pa makar oni bili i sultanovi zastupnici. Ovu svijest još više je pojačavala misao da su Bošnjaci, prvenstveno muslimani, ali često i kršćani, morali, gotovo uvijek, da ratuju za sultana izvan svoje zemlje, a u isto vrijeme, morali su sami da brane svoju zemlju od neprijatelja koji su ih stalno okruživali sa svih strana. Opasnost od neprijatelja s vana i nemoć sultana da im pomogne, čak svojom inferiornom i nepromišljenom politikom on ih je sam dovodio u još veću neposredniju opasnost, potiskuje kod Bošnjaka osjećaj pokornosti sultanu i brigu za interese Devleta. Oni se okreću odbrani svoje zemlje, što je jasno pokazao rat između Rusije i Osmanskog carstva 1828. godine, kada su Bošnjaci, pod cijenu pobune, odbijali odlazak bosanske vojske na ratište u broju koji je tražen. Prema tome, socijalno stanje i brojne nezakonitosti u razrezu i utjerivanju poreza su još jedan važan uzrok za pojavu Pokreta.

Pripreme za Pokret

Ne može se sa sigurnošću tvrditi od koga je potekla ideja o autonomnom pokretu. Da li je to bila ideja Husein kapetana ili nekog od Fidaića ili Tuzlanskih begova ili od nekog iz Sarajeva ili možda od Hasan age Pećkog ili možda i od Ali age Rizvanbegovića, koji je izdao bosansku stvar ili u krajnjoj liniji od Mustafe paše Bušatlije (Škodre paše)? O tome nema izravnog podatka, osim činjenice da se inicijativni skup održao u konacima Husein kapetana. Sačuvano je i predanje iz kojeg proizilazi da je to bio Gradaščević. To ima sasvim određeno značenje za ukupno sagledavanje Pokreta. Bosanski valija je, međutim, optuživao i Osman pašu Gradaščevića, mutesarifa zvorničkog sandžaka, da je umiješan u pokretanje ustanka. Ali ova optužba otpada, samim tim što on nije nikada, zvanično, pristupio ustanicima i ostao je vjeran sultanu kao njegov činovnik. Ali u nemogućnosti da se dade tačan podatak, da je određena ličnost podstakla ustanak što je, također pozitivno, jer ukazuje na to da nije u pitanju lični odnos, možemo navesti uži broj ličnosti, koje su, bez sumnje, organizirale Pokret. I dosada se znalo da se Pokret počeo pripremati u Posavini, odnosno u zvorničkom sandžaku. U prvim pripremama učestvovali su svi posavski prvaci, i najistaknutiji među njima: Mahmud paša Fidaić, Husein kapetan Gradaščević, Memiš aga, muteselim Srebrenice, Mahmud beg Tuzlić. Dakle, svi najistaknutiji posavski prvaci. Osim njih, zna se da je na inicijativnom sastanku bio prisutan i Mujaga Zlatar i Emin beg Dženetić iz Sarajeva. Datum ovog inicijativnog skupa nije se mogao utvrditi, ali je sigurno održan pod sami kraj 1830. godine, izmedju 20. i 31. decembra. Gore navedeni su bili ti koji su svoje potpise stavili na opći poziv bosanskom narodu da se diže na ustanak za odbranu Bosne, nakon što su organizirali širi pripremni sastanak svih predstavnika Bosne u Tuzli, naravno predstavnika u ličnostima istaknutih prvaka svih krajeva i mjesta. Nije sačuvan broj delegata koji su bili na sastanku u Tuzli, ali je sigurno da su bili predstavnici iz svakog kadiluka, a ko ih je lično predstavljao, nije se moglo utvrditi. Gotovo je siguran podatak da su bili prisutni svi kapetani. Zna se, pouzdano, da je bio i predstavnik Škodra paše, koji je bio u Bosni pod izgovorom trgovine, ali je ustvari predstavljao Škodrina izaslanika u Bosni radi koordiniranja akcije Arnauta i Bošnjaka. Sastanak je održan krajem januara i početkom februara 1831. godine. U dosadašnjoj literaturi taj sastanak se naziva sastankom kapetana, što nije ispravno.

Bosanski valija je bio obaviješten o tom sastanku, ali, za čudo, ne od Osman paše Gradaščevića, kao mutesarifa i njemu direktno potčinjenog, nego od svojih uhoda. To je, sigurno, navelo Namik pašu da posumnja u lojalnost Osman paše. Kako je ovaj organizacioni skup održan u najstrožijoj tajnosti, nije čudo što se o njegovim zaključcima isplelo mnogo priča i pojedinosti, koje su u nauci ozbiljno shvaćene kao osnova bošnjačkih zahtjeva i na kojima su pojedini naučnici stvarali zaključke da se radi o zahtjevu za autonomiju po uzoru na Srbiju, gotovo sa istim uslovima, a kod drugih da se radi o borbi ajana da zaštite svoje feudalne privilegije. Organizacioni sastanak u Tuzli imao je za cilj savjetovanje o novonastaloj situaciji, ali i donošenje programa Pokreta i odluku o mjerama koje treba da se poduzmu da se spriječi provođenje fermana o ustupanju šest nahija Srbiji; da se raspravi pitanje vlasti i uređenja u Bosni, da se odbije regrutacija regularne vojske. Regularna vojska, izgleda, za vrijeme Namik paše i nije bila toliko potencirana u Bosni, vjerovatno zbog nereda koji su u Bosni vladali za vrijeme njegova prethodnika Abdurahim paše, pa se nastojalo da se, donekle, situacija smiri, ali je to u Tuzli potencirano, za svaki slučaj. Osnovni zaključak sastanka bio je da se sazove svebosanski sabor svih predstavnika iz Bosne i da se na jednom takvom saboru donese i definitivna odluka o tome kakve mjere treba da se poduzmu. Tada je bilo govora da će na čelu cijele akcije ako valija ne pristane uz Bošnjake, biti upravo Husein kapetan, samo se nije spominjalo zvanje.

Proglas bošnjačkom narodu:

”U sadašnjoj situaciji naša domovina je okružena neprijateljima sa svih strana i nalazi se kao u klopci. Nije dozvoljeno da se ona ne osigura od njihova razaranja i štete. Prema onoj poznatoj misli <<nevjerništvo je jedna vjera>> odnosno <<nevjernici predstavljaju jedan narod>>, mora se biti oprezan sa svih strana, budan biti u svim prlikama i to onako kako iziskuje vrijeme i situacija, što je dužnost svih Bošnjaka. Srpski narod, čija je osobina laž i prevare, ima uvijek prema Bošnjacima zle namjere, koje kriju u tajnosti. I u ovo vrijeme, sa svih strana, poduzima neprijateljske akcije i nije daleko od uvjerenja da će i sada, ako oni koji vjeruju u jednoga Boga budu nebudni i nemarni, preći granicu Bosne i objaviti rat. U ovo teško vrijeme među Bošnjacima mora postojati potpuna sloga i jedinstvo. Oni koji su u stanju da stvore to jedinstvo, to ne smiju odlagati ni časa. Zato se odmah jedna grupa, istaknutih i časnih osoba, sakupila u Donjoj Tuzli i složila se u svim pitanjima koje smo međusobno raspravljali. Mada ima i drugih pitanja, koja se moraju uvijek i stalno rješavati i o kojima se uvijek mora voditi računa, sada je najpreče i najnužnije, očito, da se izvrši savjetovanje po kur'anskom izričitom slovu <<Savjetujte se s njima>> tj. s narodom o pitanjima koja će biti predmet savjetovanja, a to su tri opća i najvažnija pitanja, o kojima je postignuta saglasnost. Zato se smatra podesnim da iz Sarajeva i svih drugih mjesta, svi oni koji dobroželjitelji zemlje i svi mudri i u poslove ejaleta upućeni, lično ili njihovi zastupnici, dođu ili da pošalju po četiri pametna čovjeka, na bilo koji način, i bilo kojim putem, u Travnik, i to, da tamo budu 15. ševala koji slijedi, i uzdati se u Allaha da će to donijeti velike koristi. O ovoj skupštini u Donjoj Tuzli takođe se obavještavate vi da o tome obavijestite našu braću po vjeri i da im to objasnite da se i oni nađu na tom saboru.”

Suprotstavljanje sultanu Mahmudu II

Tačno onako kako je odlučeno na prethodnim sastancima, iz Busovače se krenulo 15. zulhidže 1246/27. maja 1831. godine, ili, bolje rečeno, toga dana krenula je komanda bosanske vojske, sa glavninom, iz Busovače prema Kosovu. Ali još dok je Namik paša bio u Busovači, potajno je obavijestio da se bosanska vojska nalazi na sve strane do Novog Pazara i to u broju od oko osam hiljada, da su zaposjeli sve klance i prolaze i da su izvršili sve pripreme za jedan opći i odlučni pohod protiv sultana da ga prisile da udovolji njihovim zahtjevima. U isto vrijeme, Bošnjaci su pripremali vojsku koja će, kao glavnina, krenuti pod komandom mladog kapetana iz Gradačca, seraskera Husein kapetana Gradaščevića. Organizacija Pokreta obuhvatala je stanovništvo prema granicama Crne Gore i Srbije. Uz njega su bili svi glavni prvaci Bosne sa svojom vojskom i može se samo zamisliti kakva je to bila impozantna slika jedinstva svih Bošnjaka, sada potpuno jasno odvojenih od onih koji su izdali njihovu stvar i spremnih da se i sa njima razračunaju kao sa stvarnim izdajnicima. U isto vrijeme, Bošnjaci su osigurali svoje granice na Krajini i prema Srbiji da se ne bi desilo bilo kakvo iznenađenje. Granicu prema Srbiji osiguravao je Mahmud paša Fidaić. Sa sigurnošću se može tvrditi da je Bosna tada bila bila jedinstvena u Pokretu, bez obzira na mali broj disidenata, i da je broj vojnika koji se kretao prema Prištini mogao iznositi preko dvadeset hiljada. Bošnjaci su se držali pravila da uvijek drže u Bosni, u rezervi, dvije trećine vojnika, kako bi, u slučaju da neprijatelj napadne, mogli da se nađu na licu mjesta za odbranu. Tako su Krajišnici i dalje u najvećem broju ostali na granici da čuvaju Bosnu od neprijatelja, jer npr. Hasan aga Pećki nije lično išao na bojno polje, ali je poslao svoga sina kao zamjenika koji je predvodio kontigent Krajišnika za koje se ranije reklo da su se počeli popisivati još prije nego su Bošnjaci razvlastili Namik pašu. Vojska s Krajine sigurno je popisivana po ranijem sistemu, tj. svaki deseti posadnik iz tvrđava išao je na vojnu uz plaću koju je dobivao kao posadnik tvrđave i još dobrovoljci.

Što se tiče unutrašnjosti, vojska se kupila također najvjerovatnije po starom sistemu tj. svi oni koji su imali timare i zeamete bili su obavezni da idu na vojnu, uz obavezu da povedu onoliki broj vojnika o svom trošku kako im je to određeno beratom. I na kraju, dio vojnika koji se regrutirao na dobrovoljnoj osnovi i općom mobilizacijom, a to su stanovnici gradova i seljaci. To je ujedno i najbrojnija vojska u ovom Pokretu. Mahmud paša Fidaić je ostavljen u Bosni da čuva granice Bosne prema Srbiji, a nije izdao Gradaščevića, kako su to neki pisali. To je bila narodna vojska i svi zajedno su išli da se postigne cilj koji su vođe Pokreta postavili. Širom Bosne je tada vladalo opće oduševljenje za Pokret i bosansku vojsku. Neki historičari su pisali da se bosanska vojska kretala s velikim oduševljenjem i uz pjesmu. Neki su to poredili sa kretanjem bosanske vojske na Kosovo 1389. godine. Takvi podaci se, naravno, mogu naći samo u narodnoj predaji, a interpretacija je zavisila od afiniteta pisca.

Što se tiče učešća kršćanskog stanovništva u Pokretu, o tome su podaci dosta nejasni i šturi. Uglavnom, sasvim je sigurno da ih je bilo. Koliki je bio broj, teško je reći. Prema podacima koje daje administracija kneza Miloša, u ustanku na strani Husein kapetana Gradaščevića učestvovalo je oko šest hiljada kršćana, koje je organizirao bosanski mitropolit. Osim toga, savremenici Pokreta tvrde da je u onom dijelu vojske koju je pripremio sam Husein kapetan bilo najviše kršćana sa njegovih posjeda, odnosno čifčija sa njegovih čifluka. Na koji način ih je mobilizirao, sada se ne zna. Ali ako je suditi po općem mišljenju o odnosima Husein kapetana prema svojim čifčijama, a oni su uglavnom bili katolici, onda nije daleko od istine da su oni išli dobrovoljno s njim u rat, jer su njegovi odnosi prema kršćanskoj raji bili primjerni. Potvrdu o kršćanima u vojsci nalazimo i kod franjevca Krističevića. On bilježi kako su čak i oni, franjevci, pozivani na vojsku, ali su mogli da pošalju i zamjenu. Podršku Pokretu dali su i katolički gvardijani. Dakle, po tome, radi se o općenarodnoj mobilizaciji što Pokretu daje posebnu dimenziju. Neki kršćanski pisci, kad govore o ovim odnosima, ne mogu, a da ne spomenu dobar i lijep odnos Husein kapetana prema kršćanima. Kadija Isević govori i za njegova oca Osmana kapetana da je imao lijep odnos prema kršćanima i da je raja, samo na njegovim imanjima, živjela u izobilju. Ako neko nekoga mrzi, onda je nemoguće da tu vlada korektan odnos. Ako je to bio njegov klasni interes, onda mu njegova mržnja ne bi omogućavala da se osloni na njih, iz prostog razloga što se mržnja mržnjom vraća. On je, prema tome, imao povjerenje u kršćane koje je sa sobom vodio u jedan tako opasan i značajan rat. Isto tako, treba spomenuti da su kršćani učestvovali i na strani Ali age Rizvanbegovića protiv ustanika, čak, po mišljenju savremenika, u njegovoj vojsci bili su glavnina, što je sasvim vjerovatno.

Odmah nakon bijega Namik paše, i nakon što je ovaj obavijestio Portu o stanju u Bosni, Porta je odlučila da povede oružanu borbu protiv Bošnjaka. A kad su Bošnjaci saznali za tu odluku Porte, oni su odmah krenuli u susret velikom veziru, odnosno serdariekremu. Jedan dio bosanske vojske, kao prethodnica, nalazio se u području Novog Pazara koji je bio krajnja granica ondašnje Bosne. Svi Bošnjaci u području današnjeg Sandžaka bili su uz Pokret i oni su zauzimali položaje prema Srbiji i Crnoj Gori, pa su Bošnjaci bili potpuno bezbjedni sa strane ovih hajduka. Veliki vezir je bio uvjeren da će se sa regularnim jedinicama i bašibozukom, koji je bio u velikom broju, lahko savladati otpor Bošnjaka i otpor Bušatlije, koji je ustao da povrati sandžake Ohrid i Elbasan, koje mu je Porta bila oduzela i dala ih na upravu sadriazamu, kao mjeru da se ograniči moć Škodra paše i osujeti njegovo osamostaljivanje, pa i da ga, na određeni način, kazni za sve njegove postupke od ranije, koji su svjedočili o tome da se radi o pokušaju stvaranja zasebne vlasti u Skadru, odnosno da otcijepi Albance od Porte. Za sultana Mahmuda to je bilo isto što je namjeravao da učini i Ali paša Janjinski ili ono što je učinio Mehmed Ali u Egiptu. Povezanost Pokreta u Bosni i Albaniji jasno pokazuje da se ne radi o antireformskim pokretima niti namjeri Porte da oružjem zavede reforme. Reforme će ovdje poslužiti kao sredstvo potčinjavanja i Bošnjaka i Albanaca. Prema izvještaju Ali Namik paše, na području Bosne, od Sarajeva do Novog Pazara, nalazilo se, već prije glavnog pohoda, oko osam hiljada Bošnjaka mobiliziranih kao prethodnica glavnini vojske i kao kontigent koji je trebalo da pritekne u pomoć Škodra paši.

Sad kada smo vidjeli da je Pokret i politički i vojno bio vrlo uspješno i vrlo korektno organiziran i pripremljen, samo ukratko ćemo se osvrnuti i na to kakvo je raspoloženje bilo u Bosni u tom periodu i u toku pohoda protiv sultanove vojske. Nakon što su Sulejmanpašići bili razbijeni i istjerani iz Bosne, u Bosni je zavladao potpuni mir. Sve što se u tom periodu primjećuje je velika aktivnost na pripremama Pokreta. Nakon bijega Namik paše pristupilo se organizaciji vlasti i vojnog rukovodstva. Ali aga Rizvanbegović, Smail aga Čengić i Hasan beg Resulbegović nisu poduzimali ništa, osim da zaštite Namik pašu. Bošnjaci također ne poduzimaju ništa protiv njih. Bili su uvjereni da njihova izdaja neće imati nikakva uspjeha niti će nanijeti štete općem jedinstvu naroda u Bosni. To što je Namik paša pobjegao, samo je u očima Bošnjaka značilo da je jedna bezvrijedna osoba postala još bezvrijednijom i sa toga stajališta bili su potpuno u pravu. Jer, po svim pravilima, Namik paša je zapečatio svoju karijeru i svoj ugled upravo kukavičkim bijegom iz Bosne, a takav bijeg sultan, pogotovu Mahmud II, nije praštao. U tom periodu nigdje ni na jednom mjestu u Bosni nema nikakvih znakova nezadovoljstva, bilo pojedinaca, bilo grupa. Na saboru u Travniku je iskazano puno jedinstvo i puna podrška vođstvu Pokreta. Da je to bila podrška cijele Bosne, svjedoči samo stanje u Bosni, gdje su svi bili zadovoljni onim što se događalo u njihovoj zemlji. Sav narod je očekivao veliku korist od Pokreta i nadu da će prestati tiranija sultanovih namjesnika i njihovih saradnika, a to znači i Porte. To jednako vrijedi i za muslimane i kršćane. To će javno izraziti u momentu kada autonomija ili samostalnost budu i zvanično proglašeni, uz prisegu, koju su predstavnici svih društvenih slojeva, dali Gradaščeviću u Sarajevu u ime cijelog naroda. U tom vremenu vodi se određena prepiska između Gradaščevića i Obrenovića. Ovaj drugi pokušava da odvrati Bošnjake od oružane borbe protiv sultana, svakako za svoj interes, a ne za interes sultana, čak sa izvjesnim prijetnjama. Gradaščević odbacuje njegovo posredovanje, poručujući mu da to nije njegova stvar. Bošnjaci će sami rješavati svoj posao i boriće se protiv svih onih koji su protiv Bosne i njenog naroda, bio to Miloš ili sultan Mahmud II.