Kur'an napisan bosančicom

Muhamed Hajdarević, publicist i bivši diplomat, prepisao je bosančicom, odnosno bosanskom ćirilicom, prijevod Kur'ana Besima Korkuta, koji Islamska zajednica (IZ) u BiH koristi kao zvanični.

Hajdarević kaže da je povod bila “555. godišnjica početka prelaska dobrih Bošnjana na islam”. Na koncu je, kaže, slučajno ispalo i da njegov prijepis ima 555 stranica.

Za štampanje i puštanje u prodaju čeka se odobrenje IZ u BiH.

Ovo pismo specifično za BiH i dijelom se koristilo u Dalmaciji bilo je u upotrebi od Srednjeg vijeka do 19. stoljeća, a sačuvano je i modernizirano u franjevačkim samostanima, ali i u begovskim porodicama u BiH pod Osmanlijama pa se naziva i begovicom, kako prenosi Radio Slobodna Evropa.

Hajdarević ističe da je bosančica “pismo bogatstva u različitostima” i da je interkonfesionalno te da i pripadnici crkve bosanske, i katolici, i pravoslavci kao i muslimani imaju puno pravo ovo pismo nazivati svojim, te da zaslužuje svoje mjesto pod suncem i da je šteta što se danas u školama u BiH podučava tek površno.

Preuzeto sa: face.ba

Lokalizam, nacionalizam i politeizam

Herodot je tvrdio da se helenizam sastoji od kulture, tradicije, krvi i jezika, i svih zajedničkih svetkovina, bogova i obreda. Pod “zajedničkim svetkovinama i obredima” on vjerovatno aludira na one u panhelenskim kultnim centrima kao što su Delfi i Olimpija. Pored takvih kultnih centara Grci nisu “dijelili” svetkovine i obrede. Lokalizam grčkih kultova, koji su blisko vezani za jedno selo ili jednu gradsku državu, sa značajnim razlikama između kultova čak i od bogova sa istim imenom, je karakteristika grčke religije koja je vjerovatno rezultirala i doprinjela još jednoj osobini grčke kulture. To je snažan osjećaj nacionalnog identiteta i nezavisnosti svake od četiri stotine pojedinačnih gradskih država.

Tokom četverodnevnih ili dvogodišnjih festivala u Olimpiji, Grci su bili podstaknuti da zaborave na međudržavne političke razlike, pa čak i ratove na mjesec dana i da tako osjećaju, makar pomalo, to jedinstvo Grčke. Ali trajne razlike među kultnim i religijskim strukturama pojedinačnih gradskih država nadmašile su ove povremene trenutke “zajedništva”, baš kao što su se nakon ovih festivala nastavili politički i vojni sukobi. Samo jednom u svojoj istoriji, i to u najgorim okolnostima, je religija služila za ujedinjenje svih Grka. Tada je Delfi postao žarište grčkog protivljenja perzijskoj invaziji 480. godine prije Krista. Tek kada su se Grci borili u očajnoj borbi za opstanak protiv ne-grčkih protivnika, njihova religija ih je ujedinjavala. Ali, tokom ostatka njihove historije, Grci su ostali posvećeni bogovima njihovih pojedinačnih gradskih država i nikada nisu radili na razvoju ili čak zamišljanju vjerske strukture koja bi ih sve obuhvatila i ujedinila. Pozitivno posmatrano, ovaj lokalizam grčke religije, zajedno sa drugim faktorima kao što je geografija, doprinjeli su izuzetnoj raznolikosti oblika vladavine i društva, snažnom lokalnom ponosu i žestokom nezavisnom duhu karakterističnom za drevnu grčku kulturu. Negativno gledano, vjerovatno je to bio jedan od faktora koji je spriječio Grke da uspostavljaju neku vrstu stalnog političkog jedinstva što bi smanjilo broj samorazarajućih ratova koji su gušili njihovo zajedništvo.

Značajno u ovom lokalizmu grčkih  vjerovanja u bogove je nedostatak otpora i neprijateljstava prema drugim državama, grčkim ili ne-grčkim. Bilo je nekih “svetih ratova” među grčkim gradskim državama, ali svi su se ticali vlasništva ili percipirane zloupotrebe “svete imovine” svetišta, uglavnom onih kao što je Delfi. Jedna grčka gradska država nikada nije imala agresivni pohod da bi svoje bogove ili svoj kultni sistem nametnuli drugome, a nema dokaza da su u tom pogledu postojali čak i preobražajni napori. Grčki smisao politeizma bez sumnje je doprinjeo tome. Ne samo da je Grčka imala “više bogova” koje je obožavala u svom svakodnevnom životu, već je takođe shvatila da je bilo mnogo drugih bogova koji su se obožavali, možda u drugom kultu niz put, u nekoj susjednoj gradskoj državi.

Uništavanje svetišta u neprijateljskoj zemlji od strane grčke vojske bilo je osuđivano i strogo kažnjavano. Kako je Herodot opisao, požar koji su izazvali Grci slučajno je zahvatio perzijsko svetilište, ali su zato Perzijanci odgovorili na to tako što su namjerno i sistematično uništavali grčka svetišta na koja su nailazili. U svom dugom opisu Egipta, Herodot ne omalovažava veoma ne-grčke, životinjsko-formirane i inače egzotične bogove i boginje koje je tamo pronašao, već traži sličnosti sa grčkim bogovima, upoređujući (bez obzira na to) Isis sa Demetrom a Osirisa sa Dionisom. On pokušava da ugradi egipatske bogove u grčki božanski svijet, a ne da ih odvoji od toga. Takav je bio, izgleda, uobičajeni pogled Grka na bogove koji nisu bili njihovi: poštovanje, ali ne obožavanje, i upozorenje protiv pokazivanja “nepoštovanja” za bilo šta božansko.

BPNP Sarajevo: Ponosni na svoje (slike)

Aktivisti aktivne grupe Bosanskog Pokreta Nacionalnog Ponosa u Sarajevu danas su uradili akciju plakatiranja u centru grada. Poruka akcije je bila jednostavna: “Ponosni na svoje”. Ponosimo se svojim historijskim junacima i općenito svojom bogatom historijom i tradicijom, a uz to želimo dati primjer svim Bošnjacima, što je u sklopu naše misije nacionalnog osvještenja Bošnjaka.

Demonkratija

Ako pažljivo i detaljno pregledamo programe naših političkih stranaka koje vode cionistički puppeti, vidjet ćemo da su im ciljevi apsolutno isti – ulazak u Robouniju i NATO savez ! Nebitno kojoj stranci pripadate, od koje stranke ideje i stavove zastupate, koje stranačke boje forsirate, vi ste jednostavno njihov potrošni materijal ili dobro uštimani partijski provodnik preko kojeg se kanališu antibošnjačke ideje i stavovi.