BPNP intervju sa poljskim nacionalistima

Nakon intervjua koji smo dali za narodowcy.net, aktivisti iz Svepoljske mladosti (Młodzież Wszechpolska) dali su intervju za naš portal. Radi se o jednom od najjačih poljskih nacionalističkih pokreta koji je svoj rad započeo još prije 92 godine. U intervjuu naš sagovornik Michał govori o pogledima njegovog pokreta, o poljskoj historiji, naciji, religiji, svjetskoj politici današnjice, kao i vrijednostima i protu-vrijednostima koje mogu ojačati, odnosno oslabiti jednu naciju.
Mnogo toga možemo naučiti iz rada Svepoljske mladosti. Preporučujemo da intervju detaljno pročitate do kraja.

1. Za početak – šta možete reći o svom pokretu ? Za šta se borite, a protiv čega ? Šta možete reći uopšteno o poljskom nacionalizmu ?

– Svepoljska mladost je osnovana 1922., ali nakon 1945. bilo je nemoguće biti zvanično aktivan. Pokret je ponovo uspostavljen 1989. od strane Romana Giertycha, i od tada smo jedan od najznačajnijih, ako ne i najznačajniji poljski nacionalistički pokret. Poznati smo po našim patriotskim akcijama, kao i akcijama protiv homoseksualaca, ljevičara i feminista.
Od 2001. do 2007. bili smo sekcija mladosti Lige poljskih porodica (LPR – Liga Polskich Rodzin) koju je vodio Roman Giertych. U godinama 2006. i 2007. smo bili i u vladi i imali nekoliko ministara, a naš čovjek je bio predsjednik javne televizije.
Međutim, LPR je bila više konzervativna katolička i blago nacionalistička, nego radikalno nacionalistička organizacija. Nismo imali dobre odnose sa vođstvom LPR-a, čak ni sa Giertychom koji je obnovio našu organizaciju 1989. On je napustio nacionalističke ideje oko 2005.-2006. Čak je i kritikovao Romana Dmowskog, našeg historijskog oca poljskog nacionalizma zbog njegovih „anti-semitskih pogleda“. Sada Roman Giertych je primjer liberalnog političara i naši članovi ga smatraju izdajnikom. On više neće biti sa nama. Godine 2007. Svepoljska mladost je odlučila istupiti iz Lige poljskih porodica i osnovati novi, radikalniji pokret.
Od 2010. počeli smo ostvarivati mnogo uspjeha. Odlučili smo sarađivati sa Nacionalnim radikalnim kampom (ONR – Obóz Narodowo-Radykalny) i 2013. smo organizovali zajednički kongres, kada smo osnovali Nacionalni pokret (RN – Ruch Narodowy), savez između MW, ONR i još nekih organizacija. Odlučili smo da učestvujemo u izborima za europski parlament 2014. i imamo podršku mnogih mladih ljudi. Možda će to biti dovoljno da zabilježimo još jedan uspjeh i dobre rezultate na izborima.
Međutim, naš najveći uspjeh je godišnji Marš nezavisnosti. U 2010. smo imali 5 000 ljudi i nekoliko sukoba sa članovima Antifa. Godine 2011. bilo je već 25 000, a 2012. preko 80 000. Na posljednjem Maršu 11. novembra prošle godine je bilo preko 100 000 ljudi, uglavnom mlađih od 30 godina koji su odlučili marširati sa nama. Imamo veoma dobre kontakte sa fudbalskim navijačima koji imaju važnu poziciju u Poljskoj i predstavljaju desnicu ili nacionaliste. Mnogi naši aktivisti su također i ultrasi.
Moram da kažem i da su 2012. i 2013. antifašisti odlučili da ne rade ništa, i priznalu si da su sve izgubili. Ne mogu više skupiti ni 500 – 1 000 ljudi, pa bez pomoći policije, oni bi bili kao miševi protiv mačaka. Mogu reći da je do 2010. bilo moguće sresti ponekog antifašistu na ulicama mog grada, Varšave, glavnog grada Poljske. Danas, boje se uraditi bilo šta otvoreno.
Vodimo aktivnosti na različitim poljima, ne samo marševima. Pomažemo siromašnoj djeci kupujući igračke i knjige za njih. Pomažemo i poljskom narodu u Litvaniji, Bjelorusiji i Ukrajini. U tim država još uvijek živi skoro 2 miliona Poljaka, ali, nažalost, vlada Republike Poljske ne brine o njima. Pomažemo i životinjama, ostavljamo hranu za životinje po šumama tokom zime, jer poštujemo poljske životinje kao važan dio poljske prirode.
Organizujemo mnoge kampove, susrete, predavanja i treninge. U mom gradu, naši članovi se mogu sastati na sedmičnom sastanku gdje bude poneko predavanje, a sutradan idu na zajednički boks ili MMA trening. Samo u Varšavi imamo preko 100 aktivista Svepoljske mladosti, i oko 30 aktivista ONR-a.
RN također obučava neke čuvare koji vježbaju u šumama i mi se nadamo da će biti dobri vojnici. Trenutno oni pomažu u našim marševima bivajući zaduženi za sigurnost.
Otvoreni smo za primanje novog znanja od nacionalista širom Europe, jer nacionalizam nije samo marširanje i tuče sa ljevičarima. Ne možemo biti više „protiv“ (nečega) nego „za“ (nešto). Moramo izgraditi socijalni pokret, novi politički pokret. Političke stranke bi trebale biti produžena ruka pokreta, a ne da vode pokret. Ako želimo sačuvati svoje ideje, ne možemo zavisiti od političara, čak i ako imaju dobre poglede. Oni moraju shvatiti nacionalne ciljeve, i mi im možemo pomoći, ali ne možemo biti pod pritiskom mnijenja.

2. Kakva je trenutna politička situacija u Poljskoj ? Kolika je razlika između stavova vladajućeg političkog sistema i vaših stavova ?

– Sistem je liberalan, i dominiraju interesi stranih kompanija, korporacija i stranih država. Uobičajeni poljskih političari ne shvataju nacionalne ciljeve i teško je pronaći patriot među trenutnim članovima poljskog parlamenta. Oni su više ili manje zvanični izdajnici.
Isto mislimo i o najvažnijoj stranci opozicije – Pravo i Pravda (Prawo i Sprawiedliwość) braće Kaczyński (Lech je umro u katastrofi u Smolensku 2010., a Jarosław je trenutni lider PiS-a). Oni su zvanično patriote, ali njihov patriotizam je samo velika mržnja prema Rusiji i Rusima, a ustvari su veoma vjerni EU, SAD-u i cionistima. Smatraju se konzervativnom strankom, ali kada je PiS vladao u Poljskoj od 2005. do 2007. nisu učinili ništa protiv homoseksualaca ili feminističkih aktivista. Nažalost, LPR je sarađivao sa PiS-om 2006.-2007., i u to vrijeme LPR je bio u vladi. Za to vrijeme, LPR je izgubio sav nacionalizam.
Problem je što mnogi patrioti vjeruju kvazi-patriotima kao što je PiS, i boje se našeg radikalizma. Mediji nas nazivaju fašistima i nacistima, ali mi se ne obaziremo na to kakve riječi upotrebljavaju protiv nas, jer mladi ljudi vide nadu u našem pokretu.
Ekonomska situacija u Poljskoj je gora nego prije nekoliko godina. Cijene su visoke, a plate male. Mnogi mladi Poljaci su emigrirali u Englesku, Holandiju ili skandinavske zemlje tokom posljednjih 10 godina. Mnogo njih bi se voljelo vratiti, ali ovdje nema perspektive za neki dobar posao.
Zapravo, ekonomska situacija u Poljskoj je bolja nego situacija u mnogim drugim zemljama u našoj regiji, kao npr. Mađarskoj ili Rumuniji. Međutim, oni imaju problema sa Romima, što mi srećom nemamo ( 96%-98% poljskog stanovništva čine Poljaci, nemamo ni važne nacionalne manjine, samo poneke imigrante iz Ukrajine ili Rusije) i možda je to razlog zašto je situacija u Poljskoj manje tragična.
Međutim, ne bude li radikalnih promjena, naša država ide u krizu, kao npr. Grčka. Ipak, mnogi Poljaci trebaju krizu kako bi shvatili stvarnost i odlučili da promijene političare. Budućnost pripada nama i možete očekivati još veći nacionalni radikalizam u Poljskoj.

3. Imate li zvanične kontakte sa nacionalističkim pokretima ili strankama iz drugih europskih država ?

– Da, imamo mnoge kontakte u Europi. Naš Marš nezavisnosti 11. novembra je veoma dobra prilika za upoznavanje sa nacionalistima iz Europe. Prošle godine smo organizovali konferenciju za njihove delegacije, dan prije Marša. Držimo dobre odnose sa nacionalistima iz Mađarske, Italije, Španije, Francuske, Holandije i Flandrije, Švedske, Hrvatske, Bugarske, Češke Republike, Slovačke. S vremena na vrijeme imamo i poneki kontakt sa srpskim nacionalistima.
Najvažniji su nam mađarski nacionalisti iz JOBBIK-a i HVIM-a. Svepoljska mladost je u zvaničnom savezu sa sekcijom mladih JOBBIK-a (Jobbik Ifjusagi Tagozat). Učestvujemo u svim značajnijim događajima koje organizuju mađarski nacionalisti, i Mađari nas podržavaju. U 2012. i 2013. bilo je preko 100 mađarskih nacionalista na našem godišnjem Maršu nezavisnosti. To je zbog toga što Poljska i Mađarska imaju zadivljujuću tradiciju stogodišnjeg prijateljstva započetog još u Srednjem vijeku, uprkos činjenici da su naši jezici totalno različiti. Poljaci mogu razumjeti ponešto iz južnoslavenskih jezika, ali ništa iz mađarskog – no ipak, oni su nam najbolji prijatelji.
Ako uđemo u europski parlament ove godine, JOBBIK će biti naš najvažniji saveznik i sigurno ćemo razviti mnoge zajedničke projekte.
Također, trebao bih spomenuti i veoma intenzivan kontakt koji imamo sa Forza Nuova-om iz Italije. Oni također u velikom broju učestvuju na našim marševima, i poljski nacionalisti imaju dugu tradiciju prijateljstva prema italijanskom nacionalizmu.

4. Nešto o historiji – iz duge historije Poljske, koje periode, ličnosti i događaje biste izdvojili ? Koliko je historija važna za vaš nacionalizam ?

– 966. je godina krštenja Poljske. Smatramo da je poljska nacija stvorena slavenskom tradicijom i katoličkom vjerom. Za nas, 966. je godina početka poljske nacije.
Imamo mnogo velikih heroja iz poljske historije, kao što su : Bolesław I Hrabri ili Kazimir IV Jagiellon; zatim poznate patriote iz XIX stoljeća kao što su Adam Mickiewicz (poznati patriotski pjesnik), ili Henryk Sienkiewicz (pisac i patriota, dobitnik Nobelove nagrade za literaturu 1905.)
Međutim, Roman Dmowski, Ludwik Popławski i Zygmunt Balicki su stvorili moderne poljske nacionaliste. Od njih, Dmowski je najvažniji, on je 1893. uspostavio prvu modernu nacionalističku organizaciju – Poljska Liga (Liga Polska). Bio je vođa nacionalista do 1939., umro je 2. januara te godine, a već u septembru iste godine Njemačka i Sovjetski Savez su pokrenuli rat protiv Poljske.
On je također jedan od očeva poljske nezavisnosti 1918. Nakon 123 godine njemačke, ruske i austrijske okupacije, Poljska je ponovo postala nezavisna. Bio je vođa poljske delegacije u Parizu na pregovorima o našim zapadnim granicama, i zahvaljujući njemu, uzeli smo većinu naših etničkih teritorija.
Kada je počeo Drugi svjetski rat, mnogi poljski nacionalisti su odlučili da se bore. U Oružanim nacionalnim snagama (NSZ – Narodowe Siły Zbrojne) je bilo preko 100 000 ljudi ! To je bio nacionalistički dio partizana. Međutim, Poljska je postala sovjetska zona nakon 1945. Ipak, mnogi vojnici su odlučili da se bore protiv komunističkog režima. Živjeli su u šumama „kao vukovi“ sa nadom za Poljsku. Posljednjeg od njih su ubili komunisti 1963, 18 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata!
Ime vojnika je bilo Prokleti Vojnik (Żołnierze Wyklęci), jer su bili prokleti od strane komunista kao i post-komunističkih liberala nakon 1989. Posljednjih godina nacionalisti su unaprijedili njihovu historiju do historijski važnog momenta poljske nacije, i čak je i liberalni predsjednik Poljske Bronisław Komorowski bio pod jakim pritiskom da im oda počast, sve dok to konačno nije i uradio. Prvi mart je Nacionalni dan „Prokletih Vojnika“.
Kao što vidite, historija nam je veoma važna. Historija je učiteljica života, ali historija također može i reći šta trebamo raditi, a šta ne. U poljskoj historiji postoje mnogi tragični događaji, kao i oni lijepi. Sjećamo se da je u XVI i XVII stoljeću Poljska bila carstvo, jedno od najjačih u Europi. Mi smo dužni da vratimo našu moć.
Također, imamo inspiracije i u drugim državama, kao npr. general Francisco Franco iz Španije, ili Francuska akcija sa Charlesom Maurrasom. Neki naši članove vole i generala Augusta Pinocheta iz Čilea, uprkos njegovim vezama sa SAD-om. On je uništio komunizam u svojoj državi i izgradio bogatu i snažnu državu, što je ipak vrijedno poštovanja.

5. U prvoj polovici prošlog vijeka, a i ranije, imali ste dosta problema sa Nijemcima. Kako Poljaci uopšteno gledaju na Nijemce danas ? Kako vi gledate na njih ? Postoji li mogućnost upostavljanja kontakta između vašeg pokreta i njemačkih nacionalista u budućnosti ?

– Obični Poljaci bez posebnih političkih pogleda danas su manje negativni prema Nijemcima nego prema Rusima. Međutim, nacionalisti su definitivno više negativni prema Nijemcima. Njemački nacisti su odgovorni za smrt miliona Poljaka. Nije istina da su samo Židovi bili u logorima, tu su bili i Poljaci i Rusi također. Nijemci su uništili našu prelijepu prijestolnicu 80% – 90% u periodu između 1939. i 1944.
Možemo zamisliti dobre odnose sa Rusima, ali sa Nijemcima ne. Možete vidjeti da neki najvažniji komunisti Sovjetskog saveza, kao npr. Lenjin, Staljin, Trocki ili Džierzinski – nisu bili etnički Rusi. Glupo je što mnogi Poljaci u Rusima vide samo komunizam.
Kroz historiju smo se mnogo borili protiv Nijemaca, još od Srednjeg vijeka. Historija je odlučila da Nijemci i Poljaci budu neprijatelji. Razumijemo da Hrvati, Mađari ili Bugari nisu protiv Nijemaca, jer im nisu predstavljali opasnost, ili bar ne koliko su nama predstavljali. Znamo da njemački nacionalisti moraju biti anti-poljski nastrojeni i da žele dijelove naše teritorije nazad. Naravno, ne marimo za njihovim tvrdnjama mnogo i sigurno smo da neće postići ništa.
Srećom po nas, njemačka nacija je veoma slaba. Mi u Poljskoj zbijamo šale jer je život njemačkog nacionaliste veoma težak – njegova sestra ima Turčina ili Arapa za momka, njegov brat je homoseksualac i ljevičar, a njegova djevojka je počinila mnogo pobačaja. Ova šala govori mnogo o situaciji u Njemačkoj.
Ako uporedite poljske mladiće sa njemačkim, vidjećete ogromnu razliku. Poljski mladići su prilično religiozni, sa više moralnih vrijednosti, homoseksualnost i feminizam nisu prihvaćeni među našom omladinom. Poljaci su konzervativni na mnogo načina. U Poljskoj, pobača je zabranjen, i postoje samo još 3 ili 4 države u Europi koje su zabranile pobačaj, kao što su Irska ili Malta. Zbog toga su mladi Poljaci nacionalisti, dok Nijemci imaju više antifa aktivista nego nacionalista. U Poljskoj bi to bilo nemoguće, ovdje je antifa tako slaba da ne može organizovati apsolutno ništa važno.
Njemačka je jaka kao država, ali je njemačka nacija veoma slaba. Ako je nacija slaba, država će postati slaba također, ne sada, ali u budućnosti sigurno. Ne trebaju nam nikakvi kontakti sa njemačkim nacionalistima, niti ih uopšte smatramo ozbiljnim, u našim pogledima njihova budućnost nema perspektivu ni za kakav važan uspjeh. Ne vidimo ni razlog da imamo kontakt s njima, nego vidimo važnije stvari za uraditi od toga šta Nijemci kažu o nama. Jednstovano nas nije briga. Budućnost ne pripada Zapadnoj, nego Srednjoj i Istočnoj Europi.

6. Pored Nijemaca, tu su i Rusi također. Kakvo je vaše mišljenje o njihovim nacionalistima ? Da li je moguć kontakt vaših i njihovih nacionalista ?

– U našem pokretu u zadnje vrijeme je dosta rasprava o Rusima. Pogledi su različiti, neki su strogo anti-ruski nastrojeni, dok drugi imaju pro-ruske stavove.
Veći dio našeg naroda ne voli politiku Putina i današnje Rusije, jer žele da dominiraju u Poljskoj na nekim ekonomskim poljima. Međutim, većina naših članova nisu protiv običnog ruskog naroda i nade za uspjeh ruskih etničkih nacionalista. Lično se mogu složiti sa tim. Politika Putina nije baš najbolja za Poljsku i tvrnje ruskih nacionalista su razumne. Oni žele čistu rusku naciju, kraj vladavine oligarha i etničke granice Rusije bez ogromnog broja stanovnika koji nisu etnički Rusi. Nemamo kontakt sa njima, ali im želimo više uspjeha.
Što je važno, mi definitivno ne podržavamo euroazijske ideje ljudi kao što su A. Dugin, oni čak nisu ni nacionalisti. Ipak, mnogi nacionalisti u Europi podržavaju Dugina. Vjerovatno ne znaju mnogo o Rusiji. Mi smo prijateljski nastrojeni prema etničkim ruskim nacionalistima, ali ne i prema ljudima A. Dugina.
Međutim, čak i sa Putinom, Rusija je manje opasna za nas od liberalne i ljevičarske propagande EU. Ekonomska dominacija strane države je pogrešna, ali nacija može postojati uprkos tome. EU želi dominirati našom ekonomijom, ali također želi jačati protu-vrijednosti u umovima mladih Poljaka.
EU podržava homoseksualne i liberalne organizacije. Vode politiku da okončaju zdravu poljsku naciju. Ako se nacija složi sa protu-vrijednostima, nacija će nestati, što možemo vidjeti u nekim zapadnim nacijama kao što su njemačka, engleska ili holandska. EU je pod utjecajem međunarnog okruženja sa ciljem uništenja europskog naroda. Prema tome, čak i ako smatramo Putinovu Rusiju kao neprijatelja, mislimo da je EU veći neprijatelj, pa se prema tome moramo fokusirati na borbu protiv EU i utjecaja država sa Zapada. Rusija ne bi trebala biti shvaćena kao neprijatelj. Rusija vođena od strane etničkih nacionalista, što je trenutno nemoguće, ali možda bude moguće u budućnosti, bi trebala biti shvaćena kao prijatelj Poljske.

7. Religija – koliki je utjecaj religije na Poljake generalno ? Koliko vi iz Svepoljske mladosti obraćate pažnju na religiju ? Ako je neko Poljak, da li mora biti i katolik također ?

– Religiji posvećujemo dosta pažnje. Mi smo nacionalistička katolička organizacija i podržavamo katoličku vjeru i kršćanske vrijednosti. Međutim, u našem pokretu ima i protestanata, pravoslavaca, ateista, pa čak i neo-pagana.
Prihvatamo da pojedinac može imati drugačije religijske osjećaje od osjećaja većine poljske nacije, ali svako mora poštovati katoličku vjeru i ne može biti antiklerik. Za nas situacija je očigledna : nacija treba religiju da čuva moral i tradicionalne vrijednosti. Ako je neko antiklerik, on ne može biti u našoj organizaciji, niti u Nacionalnom pokretu.
Međutim, u vanjskoj politici, religija je beskorisna, jer svako je dužan ispunjavati svoje nacionalne ciljeve. Mi imamo viziju katoličke nacije Poljaka, ali ne brinemo mnogo o religijama drugih nacija. Katoličanstvo nas može zbližiti za drugim nacijama isto kao prirodno polje prijateljstva.

8. Kakvi su vaši pogledi na balkanske probleme u skorijoj prošlosti i danas ? Kakav je vaš pogled na bh. entitet Republika Srpska ?

– Poljski nacionalisti ne znaju mnogo o Balkanu i ne želimo učestvovati ni u kakvim sukobima među balkanskim nacijama. Imamo kontakt sa Hrvatima i Bugarima, kao i sa Srbima s vremena na vrijeme. Podržavamo njihovu borbu za Kosovo i svake godine u Varšavi se održi marš za srpsko Kosovo. Nismo orgainzatori tog marša, ali naši aktivisti sudjeluju.
O BiH nemamo jasan pogled, a i ne razgovaramo mnogo o BiH, jer je Balkan za nas „egzotičan“ i težak za razumjeti. Međutim, jedan od naših regionalnih vođa zna dosta o toj temi, i čak govori srpski jezik. Pretpostavljam da razlike između srpskog, hrvatskog i bosanskog jezika nisu velike.
Pretpostavljam da većina srpskog naroda u Republici Srpskoj bi voljela da se pridruži Republici Srbiji. Znamo da ih smatrate pravoslavnim Bošnjacima, ali ako oni ne misle tako, htjeti će da budu nezavisni od Sarajeva i da budu dio Republike Srbije. Međutim, nemamo zvaničan stav o tome, to je posao Srba, Hrvata i Bošnjaka.

9. Kakav je vaš stav o EU, NATO i svjetskoj politici današnjice ?

– Kao što sam rekao, EU je veliki problem. Žele dominirati Poljskom kroz ekonomski, politički i socijalno. Pokušavaju pojačati protu-vrijednosti, homoseksualnost i feminističku propagandu.
Mislimo da je ideja EU pogrešna, jer ljudi u Poljskoj ili Švedskoj ne mare za situacijom u Portugalu ili Grčkoj, kao što ni Španci ili Bugari ne mare za situacijom u Estoniji ili Finskoj. Mi vidimo budućnost za Poljsku kao lidera Srednje Europe. Trebali bismo ponovo uspostaviti Srednjoeuropsku Uniju sa Mađarskom, Slovačkom, Češkom Republikom i možda još nekim državama. Imamo slične kulture i mnogo zajedničkih ciljeva, nismo zapadne zemlje, ali ni istočne.
NATO je element američkog imperijalizma. Greška je poslati poljske vojnike u Afganistan ili Irak. Američki imperijalistički ratovi nisu naši ratovi. Poljska ne bi trebala sudjelovati u velikim međunarodnim sukobima, nego se fokusirati na situaciju u regiji Srednje Europe, i graditi, korak po korak, savez drugim zemljama iz našeg dijela Europe. To bi bilo najbolje za našu sigurnost.
Nismo u mogućnosti učiniti ništa, ali mnogi aktivisti su prijateljski naklonjeni Basharu Al-Assadu, predsjedniku Sirije, Hezbolahu u Libanu, palestinskim ratnicima i vladi Irana. Znamo da su islamski teroristi podržani iz Saudijske Arabije ili Katara, a ne iz Irana ili Sirije. Želimo mnogo uspjeha ljudima kao što je Al-Assad.

10. Kakvo je mišljenje Poljaka uopšteno o Bošnjacima ? Kakvo je mišljenje nacionalista ? Da li bi bilo moguće uspostaviti kontakt između MW-a i BPNP-a nekad u budućnosti ?

– Da budem iskren, Poljaci ne znaju mnogo o vašoj historiji i misle da su Bošnjaci = muslimani. Nakon vašeg intervjua, bio sam iznenađen što niste islamist.
Međutim, kao što možete pretpostaviti, Poljaci su više prijateljski naklonjeni kršćanskim nacijama, kao što su hrvatska i srpska. To ne znači da neko od nas želi učestvovati u sukobima na Balkanu. Vaša regija Europe nije tako daleko od Poljske, ali Balkan se čini „egzotičan“ za Poljake, koji znaju više o situaciji u Ukrajini, Rusiji ili zapadnim državama, ili čak o Bliskom Istoku – ali o Balkanu Poljaci ne znaju apsolutno ništa. To je tužno.
Ako pitate 100 Poljaka na ulici šta znaju o odnosima između Srbije i Bugarske, niko neće znati da je postojao historijski sukob između ovih nacija, čak i ako pitate ljude ispred univerzitetskih vrata.
Mi nemamo ništa protiv Bošnjaka, ali obične Poljake je teško uvjeriti da niste islamisti, jer stereotipi među Poljacima su takvi da misle da na Balkanu postoje tri nacije sa istim jezicima i tradicijama, ali različitim religijama : katolici = Hrvati, pravoslavci = Srbi, muslimani = Bošnjaci. Trebali biste znati da isto misle i ljudi u drugim državama : Francuska, Španija, Engleska, Češka Republika ili Švedska, tako da je to uopšteni stereotip, a ne samo „naša“ greška u nedostatku znanja.
Prema mišljenju poljskog naroda, ratovi devedesetih su bili više vjerski nego nacionalni ratovi, i mnogi ne shvataju zašto ljudi na Balkanu više nisu željeli Jugoslaviju.
Mi bismo trebali imati kontakt zbog razmjene informacija i iskustava, mislim da je to korisno u sticanju novog znanja o drugim država i nacionalistima. Moemo reći o snažnom sarađivanju uglavnom sa pokretima sa kojima možemo sarađivati u pokušajima uništavanja EU, kao što je JOBBIK, ali smo također prijateljski nastrojeni i za svaki pokret koji je prijateljski nastrojen prema nama, i nadam se da ćemo se sresti jednom.

11. Imate li neku poruku za bosanske nacionaliste ili Bošnjake uopšteno ?

– Mislim da znate o svojim ciljevima više nego mi, i da znate šta je najbolje za vas. Naš savjet je morate izbjeći sljedeću katastrofu na Balkanu, sljedeći rat. Tragično je kada slični narodi, koji pripadaju slavenskoj porodici, ubijaju jedni druge. To vas može koštati mnogo žrtava i strane sile, kao SAD i EU, će imati sve više i više da pričaju o Balkanu.
Bojim se da bi situacija na Balkanu ponovo mogla eksplodirati. Amerika će biti slabija i strane armije neće uvijek biti u BiH. Jednom, teritorijalni revizionizam bi mogao postati razlog za novi rat u vašoj prelijepoj zemlji. Nadam se da toga neće doći.
Možda biste trebali razgovarati sa srpskim i hrvatskim nacionalistima o tome šta vas može povezati ili o zajedničkim ciljevima, kao što je borba protiv globalizacije, EU, američkog imperijalizma i zaštite tradicionalnih vrijednosti u vašim državama.
S jedne strane, bio sam iznenađen da niste islamist. S druge strane, nadam se da ne podržavate ateizam u vašoj državi. Mislim da normalni i časni ljudi različitih religija mogu razgovarati i živjeti sa poštovanjem jednih prema drugima. Nacija bez religije će nestati na kraju.

Michał Kowalczyk
Odjel za vanjske poslove Nacionalnog pokreta

Pratite nas na društvenim mrežama.

Memorandum Hitleru 1942

U novembru 1942.godine u režiji „Narodnog odbora“ vođi Reicha- Adolfu Hitleru upućen je memorandum kojim se objašnjava položaj Bošnjaka u NDH i traži pomoć u odbrani stanovništva i stvaranju Bosne pod njemačkim protektoratom.Pretpostavlja se da su memorandum uputili Uzeir Hadžihasanović, Mustafa Softić (gradonačelnik Sarajeva) i banjalučki inžinjer Suljaga Salihagić koji su bili istaknuti promoteri bosanske autonomaške ideje. Zahtjevi bosanskih autonomaša su u memorandumu pravdani određenim historijskim tvrdnjama koje ćemo ovdje razložiti i objasniti kako bi svima bilo jasno šta je od navedenog „historijski ozbiljno“ a šta ne. Bitno je spomenuti da se u memorandumu nalaze neke stvari koje se mogu smatrati pravim nacionalizmom što je ipak dosta neobično i zapanjujuće kada se zna na kojem je nivou bila nacionalna svijest našeg naroda općenito u 20.vijeku pa tako i u II SR. Unatoč slabom razdvajanju nacionalnog i vjerskog, bošnjački memorandum možemo posmatrati kao jednu od svijetlih tačaka naše historije u proteklom stoljeću.

 

„Mi bosanski muslimani nismo odani njemačkom narodu zbog trenutnog računa i interesa. Iako živimo u ovoj zemlji u kojoj većinu čine slavenski narodi, iako govorimo bosanskim jezikom koji je sličan srpsko-hrvatskom,po rasi i krvi mi nismo Slaveni,već gotskog porijekla. Mi Bošnjaci došli smo sa sjevera na Balkan u trećem vijeku kao germansko pleme pod imenom –Bosni- u doba rimske ilirske provincije. U VI vijeku rimsko ime naše zemlje zamijenili smo našim narodnim imenom – Bosna -. U našem starom jeziku  -bosen-znači dobar čovjek; nasuprot tome – bijesan- znači –rđav čovjek-. Našoj novoj domovini  dali smo ime Bosna, kako smo takođe nazvali i glavnu rijeku naše zemlje. U VI vijeku u našu zemlju došli su Slaveni ,pod imenom Srba i Hrvata, koje su naši preci primili kao radnike na svojim posjedima.“

 

Dakle, vidimo da autonomaši podršku od strane Njemaca traže na osnovu vlastitog germanskog porijekla odnosno na osnovu gotskog porijekla Bošnjaka gdje su tome oštro suprostavljeni slavenski narodi koji govore jezikom koji je „sličan“ bosanskom. Može se slobodno ustvrditi da su autori pisali ono što bi Fuhrer želio čuti no da li je to u suprotnosti sa istinom? Donekle da…ali ne sasvim jer čak i površnim pogledom na historiju Bosne može se uočiti odnosno primjetiti i germanski pečat u korijenima naše domovine. No,idemo redom…prva teza koja upada u oči je ona o dolasku gotskog plemena na Balkan tj. na područje Illyricuma u trećem vijeku nove ere. Ovo je djelomično tačno…u trećem stoljeću kada je i došlo do podjele na Istočne i Zapadne Gote, njihovi ratnici su upadali na teritoriju Rimskoga carstva i pustošili sve pred sobom no jedini prostor koji je naseljen Gotima u tom vijeku bila je Dakija ( ugrubo sadašnja zapadna Rumunija). To ne znači da Goti kasnije nisu naselili prostor Bosne jer već u 4. i 5,vijeku u Dalmaciju  ( Bosnu) i južnu Panoniju provaljuju Istočni Goti odnosno Ostrogoti i naseljavaju područje. Njihova vlast nije na početku bila duga jer uskoro Huni uzimaju kontrolu nad ovim teritorijem i ostaju tu do 454. godine kada su Goti ponovo zagospodarili područjem. Godine 476. Goti osvajaju Rim i ruše Zapadno rimsko carstvo a potom do kraja vijeka pokoravaju cijelu Italiju i stvaraju snažno kraljevstvo na tom teritoriju uključujući i ranije naseljen zapadni Balkan.

 

 

Sredinom 6.vijeka vlast Ostrogota nad Bosnom preuzela je Bizantija a Goti koji su ostali na ovom području će ubrzo nakon dolaska Slavena uzeti njihov jezik. Ono u čemu griješe autori memoranduma je da su Slaveni uzeti kao radnici na posjedima „starosjedilaca“ jer su upravo ti Slaveni , kao avarski podanici, imali  vlast  nad područjem Bosne. Na taj način je slavenski jezik ( iz kojeg je nastao Bosanski)  postao jezik cijele populacije i to je praksa koja je bila prisutna i ranije ( romanizacija Ilira). Ne postoji drugi način da se to objasni jer procenat „slavenske krvi“ nikada nije bio dominirajući  na ovom području što je , uostalom, potvrđeno i najnovijim genetskim istraživanjima koja pokazuju da je procenat „slavenskih“ gena u populaciji tek 15 % dok Germani i Iliri zajedno čine 60% populacije. To nije teško objasniti jer je većina europskih država nastala tako što je manja grupacija ljudi naselila određen prostor i domicilnom stanovništvu nametnula svoju vlast. Što se tiče Slavena koji su naselili Bosnu bitno je istaći da su oni bili „ neodređeni“ tj. bili su dio bezimene mase kojoj je jedina identifikacija bila njihovo slavensko pleme a samim tim i jezik te su se oni plemenski ili narodnosno uobličili tek stvaranjem bosanske države u kojoj su se stopili sa genetski domicilnim ilirskim i germanskim stanovništvom. Hrvati su , najvjerovatnije u 7.i 8.stoljeću , naselili prostor Like i širili se na sjever do Istre i na jug do Cetine odakle počinju druge samostalne slavensko-starosjedilačke jedinice: Neretva, Zahumlje i Duklja. Srbi su nastali od bizantskom caru podložnih Slavena na području Raške a kasnije se desila njihova ekspanzija uglavnom na jug ali u dobrom procentu i na sjever. Također je važno istaći da su autori memoranduma bili u pravu kada su rekli da su Hrvati i Srbi naselili prostor Bosne jer oni, kao što je vidljivo prema priloženom, Bosnom nazivaju rimsku provinciju Iliriju( kasnije Dalmaciju) koja se prostirala od Kosova do Jadrana a to je, zanimljivo, i prostor kojeg je zauzimala Tvrtkova kraljevina Bosna.

 

„Po dolasku na Balkan Srbi su primili istočno kršćanstvo, Hrvati rimsko-katoličko kršćanstvo,dok smo mi Bošnjaci ostali kod svoje stare gotske arijevske vjere. Ovu vjeru,pod imenom Bogumila, zadržali smo do dolaska Turaka 1463.godine kada smo primili islamsku vjeru,jer Islam, poput naše stare gotske, bogumilske vjere,usvaja princip da je Bog nevidljiva svemoćna sila a Isus je njegov prorok. Bošnjaci su uporno zadržali kukasti krst koji su donijeli kao Goti u Iliriju,odnosno Bosnu i sa ovim znakom ukrašavali grobove…“

 

Ovaj mali pasus sadrži mnogo istine ali također i mnogo pogrešno protumačenih informacija.

Prva od istina je ona o „arijevskoj vjeri“ koju su Goti donijeli u Bosnu. Naime, u toku boravka na obalama Crnog mora Goti ( istočni) su prešli sa germanskog paganizma na arijevsko kršćanstvo i takvo učenje su donijeli na naš prostor. Takva kršćanska praksa koja se razlikovala po mnogo toga od rimo-kršćanske je u Bosni ugušila korjene zvanične crkve i uspostavila temelje „bosanskog heretizma“. Iako su Goti nakon osvajanja Italije i Rima postepeno napuštali stare arijevske običaje i primali rimske kršćanske prakse kod nas se zadržala „klica“ arijevstva koja će dati plod kasnijim uspostavljanjem Bosanske crkve.

Svastika ili kukasti krst je uistinu došao sa Gotima na područje Bosne i to je simbol koji,zapravo, ima malo veze sa  arijevskom religijom. To je stari indo-europski paganski simbol i prisutan je kuda god je naša rasa kročila a njegov najstariji prikaz u Bosni je sa područja Zenice iz 4.vijeka. U poznom srednjem vijeku svastika se nalazi na pojedinim stećcima pod kojima su pokopani vjerodostojnici Bosanske crkve.

 

Ono što se pokušava dokazati u memorandumu je sličnost Bosanske crkve ( koja se pogrešno naziva bogumilskom) sa Islamom iako se osnove tih religija u suštini razlikuju. U tom segmentu ne možemo optuživati autore da su pokušali iskriviti historiju…oni jednostavno nisu poznavali dovoljno tematiku i podatke su vjerovatno uzimali iz djela nekih muslimanskih Bošnjaka koji su krajem 19.vijeka, usred čestih napada na Islam, pokušavali naći opravdanje za ovu religiju poistovjećujući je sa Bosanskom crkvom. Postoji jedna stvar koja je zajednička arijevskom kršćanstvu Gota, Bosanskoj crkvi i Islamu a to je učenje da Isus Krist nije jednak Bogu već da je stvoren od strane Boga no ipak , za razliku od Islama, preostale dvije struje su ipak svoje vjerovanje bazirale na Kristovim djelima i njegovim učenjima . Islam Isusa posmatra samo kao jednog od mnogih poslanika na zemlji a ne kao „najsavršenije Božje stvorenje“ kako su smatrali Krstjani ( pripadnici Bosanske crkve). Stvar u kojoj se razilaze Islam i Bosanska crkva je fundamentalna a ona se tiče prirode samoga Boga : Islam izrazito određuje da „nema Boga sem Allaha“ i da je „Bog jedan“ dok su bosanski krstjani propovijedali tzv. Dualizam i smatrali su da postoje dva Boga – dobri Bog koji vlada duhovnim i zli Bog koji vlada materijalnim. Zlog Boga u službenom kršćanstvu nazivaju sotonom i smatraju za odmetnutog anđela dok je u Bosanskoj crkvi on mnogo više.

Dualizam Bosanske crkve ima mnogo izvorišta a najvažniji su zoroastrizam i europski paganizam ( slavenska,germanska itd mitologija također sadrži vječnu borbu između dobra i zla koja je predstavljena različitim Bogovima). Jedno je sigurno…arijevsko učenje starih Gota ima nekih sličnosti sa Bosanskom crkvom tako da tvrdnje u memorandumu nisu besmislene pogotovo što se i Bosanska crkva u srednjem vijeku naziva arijevskom. Uostalom, sama činjenica da dvije grupe na istom području u periodu od 1 000 godina propovijedaju gotovo pa istu ideju govori nešto samo za sebe i daje nam za pravo da povučemo liniju ( pa makar i tanku) između ova dva slučaja.  Činjenica jeste da je 1434. godine na katoličkom saboru u Baselu izrečeno da se “milošću Božijom napokon ukazala iznimna prilika za obraćanje svega bosanskog kraljevstva, koje je preko 3 stotine godina i više bilo zaraženo manihejskim krivovjerjem i arijanstvom…“

 

Ono što također sa greškom rade u memorandumu je pokušaj da se situacija kakva je bila u 20.vijeku ( narod bez narodne svijesti i podjeljen u tri kvazi-etničke grupe) prenese na srednji vijek kada su Bošnjani bili sačinjeni uglavnom od 2 vjere ( katolici i krstjani) sa pravoslavnom manjinom. To je veoma štetno jer ono što treba našem narodu je, deklarativno za početak, spajanje u naciji umjesto podjela u vjeri no zbog specifičnosti situacije ne možemo kriviti ljude koji su ipak imali najbolju namjeru i koji su radili u skladu sa mogućnostima. Na nama je da ono u čemu su bili u krivu ispravimo a ono u čemu su bili u pravu učvrstimo i da konačno sve što imamo posvetimo domovini da bismo mogli odbraniti njenu prošlost i osigurati budućnost.

 

Slava Bosni !

Pratite nas na društvenim mrežama.