Nacionalsocijalizam i reakcionarni nacionalizam

Nacionalsocijalizam i nacionalizam mogu biti povezani, ali mnogo razlikuje nacionalsocijalizam od onoga što obično nazivamo nacionalizmom. Te razlike, koje su daleko nekima jasne, su glavni faktor za pobjedu u našoj borbi. Ja nemam namjeru da u ovom članku pokušavam definisati te razlike, nego želim opisati ideološku zbunjenost te dvije ideje koje skupa štete nacionalsocijalističkom razvoju našeg vremena i spriječava ga da postane sila koja bi trebala da bude.

• Evolucija jedna nužnost
Može se reći da život na planeti opstaje od osvajanja smrti kroz ponovno rođenje. Kroz reprodukciju i evoluciju, život može prevladati sveprisutnu smrt. Oblik života koji nije u stanju reproducirati i razvijati se je osuđen na izumiranje. Neki organizmi imaju vrlo kratak život dok drugi organizmi, iz naše perspektive, imaju jedan vrlo dug život. Ti pojedinačni organizmi su dio većeg oblika života, rase ili vrste. Ovaj životni princip se može primijeniti na idejama i svjetonazorima, kao što je izraz ljudske rase u borbi za opstanak. Na primjer, filozofija i svjetonazor koji je bio ugrađen u Indiji u bronzano doba ne bi mogao zadovoljit potrebe savremenih ljudi i preživjeti nepromijenjen u današnjem svijetu. Potreba za evolucijski razvoj se odnosi i na nacionalsocijalistički svjetonazor.

• „Bilo je bolje prije“
Reakcionarni nacionalizam znači da držimo do starih vjerovanja ispred nastanka novih. Reakcija se temelji na ideji da su ”dobra stara vremena” (koja nisu uvijek u krivu jer neke rezervacije o promjenama i mnogim slučajevima mogu biti racionalna kada nisu sve promjene dobre). No, glavni problem reakcije je da je po prirodi defanzivna, brani prošlost i ima nedostatak vizije i snažnu volju da promijeni. Ako omogućiš reakciji da definira i dominira jednu ideju, rizikuješ da ove ideje ugušiš u volji za prošlošću koja je bez volje ili oružja da promijeni ono što se mora promijeniti. Najbolji primjer je naša država sa komunistima i bijednim islamistima. Primjer reakcionarnog nacionalizma je prekomjerno potraživanje i idealizacija ljudi u prošlosti. Naravno da ćemo poštovati svoje pretke, borce za naciju, narod i rasu, ali ne na štetu naše budućnosti. Prošlost ne smije organičiti budućnost.

• Volja za promjenom
Stari običaji i tradicije se moraju promijeniti kako bi odgovarale novim okolnostima. I ono što je važno je da ta želja za promjenom mora doći od nas samih, a ne izvana. Ako jednom idejom dominiraju reakcionarne snage, to će se brzo pretvoriti u jedno potraživanje za prošlošću i želja za promjenom ostaje našim neprijateljima. Mi postajemo automatski jedna reakcionarna sila koja samo brani svoj položaj protiv vanjskog neprijatelja koji poduzima inicijativu i koji će nas napadati sve dok se naša odbrana ne sruši. Pamtimo 10 genocida radi takve politike. Rat se može, kao što je poznato, samo pobijediti kroz ofanzivu. Odbrana se koristi jedino kroz pariranje da bi uzvratio kroz napad. U našem političkom/ideološkom ”ratu” pobjeđujemo jedino kroz uzimanje inicijative od neprijatelja i guramo ih nazad.

• Obnova vjernim principima
Mi, nacionalsocijalisti znamo da novo mora uvijek izrasti iz starog, kao što se život jedino može prenijeti sa roditelja na potomstvo. Važno je da to baš kao i u svemu drugom bude jedna prirodna ravnoteža, tj. da ono staro bude namijenjeno rađanju novog, da ne uvehne, i da novo ostane vjerno starom. Moramo shvatiti da onaj stari veliki hrast koji je rastao hiljadu godina, mora na kraju umrijeti i ona mala beznačajna biljka koja raste uz njega predstavlja budućnost kada prođe hiljadu godina. Shvatili smo da je obnova potrebna u borbi za opstanak i tako nikada ne smijemo dopustiti da naš nacionalsocijalistički svjetonazor na truhne u staroj formi. Ali isto tako moramo shvatiti da obnova mora ostati vjerna principima, ona mora biti vjerna svojoj prirodi.

• Sutrašnjica pripada nama
Mi, nacionalsocijalisti smo revolucionari za razliku od domaćih patriota i kvazi-nacionalista koji su u suštini reakcionari. Želimo promjeniti društvo i imamo viziju kako će buduće društvo izgledati. Ne smijemo dopustiti da nostalgija za proslošću stvara ideološku konfuziju. Mi, nacionalsocijalisti napadamo, mi razumijemo da je bosanska nacionalna država, koja je nekada postojala, nikada više neće postojati i ne namjeravamo pokušati održavati život tog vremena koje je prošlo. Umjesto toga, moramo, ako želimo da naša vrsta i dalje živi, stvarati novu viziju budućnosti, a zatim odlučno se boriti za realizaciju. Kao nacionalsocijalistički revolucionari moramo gledati naprijed, u budućnost, a ne stalno gledati nazad i tugovati za onim izgubljenim koje se nikad neće vratiti.

• Jasnoća daje snagu
Da nacionalsocijalizam postane jedna održiva filozofija našeg vremena, mi se moramo odreći starog hrđavog nacionalizma, moramo pojasniti neke stvari. Moramo pokazati da nismo vezani za prošlost nego da smo nešto novo i razvijajuće. Konfuzija između revolucionarnog nacionalsocijalizma i reakcionarnog nacionalizma je značila za mnogo pokreta gubljenje vrijednog vremena i dan danas u mnogim državama se nisu riješili ove prepreke. Moramo konstatirati da ne možemo dostignuti punu snagu ako prvo ne pojasnimo ideologiju. Moramo shvatiti da reakcija nema budućnosti, ali da imamo budućnost i zato ne smijemo dati reakciji da nas vuče pod zemlju. Stoga moramo nemilosrdno odvojiti reakcionarno razmišljanje iz naše borbe.

• Mi gradimo budućnost
Rasa može jedino preživjeti samo ako uzme inicijativu od naših neprijatelja i počne da napada na svim frontama. Mi moramo prigrliti ideje budućnosti ali bez da postanemo otrovani ili korumpirani, bez kompromisa sa našim principima. Zato moramo shvatiti da mi nećemo zaustaviti ništa sve dok nemamo temeljnu filozofiju koja može objasniti zašto. Evo jedan primjer: Reakcionari žele zaustaviti izgradnju jedne džamije ili crkve u Sarajevu, i mi to podržavamo. Ali mi ovdje moramo shvatiti da je ta borba besmislena sve dok mi nemamo filozofiju šta da tu gradimo umjesto te institucije? Neka ideja koja će konkurisati, u ovom slučaju, jedne vjerske objekte kao džamija ili crkva koja je organizovana. Jer bez vizije šta da gradimo tu umjesto tog vjerskog objeka, hoćemo li upotrebljavati zemlju za izgradnju još jednog McDonaldsa ili gej bara, bez snažne i jasne filozofije će rezistencija biti na niskoj razini.

• Konfuzija
Nesposobnost nacionalsocijalizma da se razlikuje od reakcionarnog nacionalizma je značilo mnogo izgubljenog vremena za europske zemlje. Nacionalizam na Balkanu se gradio po religiji, i nikako nije gledao u budućnost nego samo u prošlost. To je razlog zašto Bosna nikad nije razvila svoj nacionalni duh, jer je imala tri glavne religije koje su kasnije bile „nacionalizovane“.

• Kršćanstvo kao primjer
Ta konfuzija između nacionalsocijalizma i reakcionarne misli se dešava po čitavoj Europi, ali kršćanstvo ovdje može poslužiti kao idealni primjer. Njemački nacionalsocijalisti su, iz taktičkih razloga, bili oprezni u distanciranju od kršćanstva, iako su svi u partiji bili složni da kršćanstvo nije imalo mjesta u budućem nacionalsocijalističkom svjetskom poretku. Oni su njegovali doktrinu nacionalsocijalizma u potpunosti i shvatili su da je kršćanstvo imalo strane temelje i morali su biti isključeni iz nacionalne zajednice, iako je to bilo planirano u dužem procesu gdje su mlađi ljudi bili oslobođeni od kršćanstva kroz prirodnu nauku. U Bosni se to nikad nije desilo, a u Europi su se čak neki nacionalisti protivili socialdemokratama kada su u – ime prirodne nauke – htjeli skloniti kršćanstvo. Reakcija je opet prevladala i pali su u konzervativnu poziciju. Nacionalsocijalizam se nije pokazao u pravom svijetlu.

• Mongrelizacija ideologije
Nacionalsocijalizam nije na bolje išao poslje rata. Nije bilo sposobnosti ni spremnosti za razlikovanje. Nacionalsocijalizam je od početka postajao reakcionarni nacionalizam, a nakon toga je došlo još negativnih uticaja iz židovsko-američkog kulturnog imperijalizma. Posljeratno razdolje je dovelo do pojave nostalgičnih reakcionara koji su sanjali povratak Trećeg Rajha itd. Niko nije razjasnio ovaj ideološki haos zvani „nacionalni pokret“, niko nije pokušao osloboditi nacionalsocijalizam i definisati i pojasniti, a kamo li plasirati ga u stvarni politički kontekst. Umjesto toga, vidimo malograđanske elemente svako malo, od 1945. pa do sada, kroz kompromise i prečice, koje nikada nisu vodili nigdje, dok je prava ideja ležala nerazvijena kao najljepši cvijet koji rizikuje da se uguši od blata.

• Reakcionari se nazivaju nacionalsocijalistima
Čak i među onima koji se nazivaju nacionalsocijalistima postoje reakcionari. To su ljudi koji prekomjerno imaju strast prema prošlosti, koji ne mogu pustiti ono staro, ljudi koji su zaglavili za onaj raniji nacionalsocijalizam, u formi i atributima. Ti ljudi po definiciji nisu nacionalsocijalisti, iako oni to sami tvrde. Poštovati mrtve i u isto vrijeme odbijati one koji danas žive i bore se mora se računati kao nacionalsocijalistički smrtni grijeh.

• Nacionalsocijalizam u vremenu i prostoru
Nacionalsocijalizam je filozofija koja se temelji na broju istinskih načela koja su uočena i osnovana od strane ljudi poput Hitlera, Rosenberga i ostalih. Važno je naglasiti da mi ne tražimo „pravovjerje“. Mi ne prihvatamo sve što je bilo u doba Treceg Rajha. Mi nismo njemački nacionalsocijalisti, niti smo na bilo koji način povezani s njihovim programom. Jedna od naših glavnih zadaća mora biti da se identifikuju osnovni principi iz nacionalsocijalizma i koristiti ih za daljni razvoj u našem vremenu. Moramo biti vjerni unutrašnjoj istini nacionalsocijalizma i zadržati dio doktrine koja je potrebna da ne bi zalutali i postali korumpirani, ali isto tako moramo oblikovati nacionalsocijalizam kao snažnu ideologiju u sadašnjosti i budućnosti. To apsolutno ne znači da ćemo se prilagoditi današnjoj anti-kulturi ili javnom mišljenju, nego prilagoditi se našem vremenu, naše geografske i geo-političke i rasne situacije. Cilj jest i ostat će: stvaranje Nacionalsocijalističke Bosne, ali u našem slučaju nije riječ o uspostavljenju starog Trećeg Rajha ili bilo koje njegove institucije.

Pratite nas na društvenim mrežama.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *