Često dobijamo pitanja od prijatelja i poznanika, pa čak i od naših istomišljenika, da li postoje normalni i prijateljski odnosi u društvenom okruženju našeg pokreta. Čak i više obično, obitelji naših članova, koji se uglavnom protive našem svjetonazoru, najčešće, pored i sumnje u naš rad izražuju i zabrinutost. Oni su svi negdje vidjeli, čuli i čitali o “nacističkim bandama” koji terorišu bivše članove s prijetnjama i nasiljem. Da, kakav klišej. Ali, ne zaboravimo nikada uzeti u obzir da je svjetonazor naših ideoloških neprijatelja temeljen na inferiornoj doktrini u usporedbi s nacional-socijalizmom – koji se uvijek temelji na stvarnosti, a ne na kojekakvim kultur-marksističkim doktrinama i dogmama.
Dok se lijevičari bore jedni s drugima (revolucionari kontra reformisti i revizionisti), mi nacional-socijalisti prenosimo pravu paradigmu i za kraj ćemo poraziti sve naše ideološke neprijatelje, koji su nažalost, zahvalom skoro stoljećnom indoktrinacijom nešto više od nas u trenutnoj situaciji – jer su odabrali jednostavan i kukavički način; kultur-marksistički način, da mogu hodati bez stigmatizacije ili postati parija u očima društva. Oni misle da su na pravom putu, jer zapravo sadrže neke stvarne društvene kritike.
Ne, Stvarivanjem lijepih i dobrih odnosa i imati prijateljski ton među ljudima je od temeljne važnosti za jednu organizaciju, a ja osjećam da to isto vrijedi i za našu. Možete uglavnom postati svjesni toga kada se udružite i postanete upoznati sa našim pokretom. Naš rad sadržava u velikom broju i društvene aktivnosti po prirodi, odnosno šumama i planinama. Naš rad sadržava kulturne krajolike, savjete o obiteljskom životu i ponekad čak i sasvim osobnih konfesija se naći može među našim članovima. Preduvjet, da bi jedna organizacija optimalno funkcionirala je da se postavljaju zadatci za sve članove u organizaciji i da je najvažnije od svega; unutarnja okolina na temeljuprijateljstva. Ni jedna se borba ne može pobijediti, ukoliko se borba ne bori odratnika sa najdubljom mogućom dobrotom jednim prema drugima. Preduvjet da jednamala vojska može da pobijedi bitku protiv dvostruko veće vojske, jeste jasancilj, koji se iz srca bori i možda čak i najvažnije od svega — prijateljstvo!
Našem nacional-socijalističkom pokretu trebaju plemeniti borci, iz gruda jaki dobri Bošnjani — koji se ne plaše infiltriranih zagonetki o „opasnim nacistima” koji će da terorišu tkz. „bivše članove”. Naša borba zahtijeva u prvu ruku fanatične borce – borci koji su nepokolebljivo uvjereni, uono da ono što oni rade je u pravu i za opstanak Bosne i bošnjačkog naroda jedini i pravi put.
