To je svjetonazor utemeljen u prirodnom poretku kojim su bijeli Evropljani živjeli hiljadama godina, mnogo prije nego što su zamišljene ideologije kao što su nacionalizam i socijalizam, i mnogo prije kršćanizacije Evrope. Osim što predstavlja prirodni poredak, nacionalsocijalizam je takođe progresivan i revolucionaran. Mi napredujemo kroz kreativni genij obdareni našim ljudima po prirodi. Naravno, voljeli bismo da vidimo ostatak svijeta i njegove narode kako se razvijaju u tom poretku, ali ako iz nekog razloga ne mogu, onda ne smiju biti prepreka na putu našeg napretka. Svako treba da brine za svoje ljude i zemlju. Mi u Evropi moramo preživjeti i živjeti slobodno i nezavisno. Uobičajena zabluda o nacional-socijalizmu je da je to jednostavno kombinacija nacionalizma i socijalizma. U stvari, nacionalsocijalizam je sam po sebi potpuni svjetonazor, a time i nešto sasvim drugo od jednostavnog spajanja nacionalizma i socijalizma.

Za razliku od ovih ideologija, nacionalsocijalizam može “zadržati sve svoje” bez dopune religijskih dogmi ili drugih vanjskih filozofskih uticaja. Nacionalsocijalizam je sama po sebi potpuna ideologija, koja nudi viši smisao za naše svakodnevne živote i daje nam jasne i praktične političke smjernice. Kao nacionalsocijalisti smatramo teškim zločinom kršiti zakone koje je priroda postavila. Suprotstavljajući se tim zakonima, suprotstavljate se nacionalsocijalizmu. Priroda ne bi stvorila dva međuzavisna pola da je željela da se međusobno nadmeću, ili da izbjegnu međusobni kontakt. Kulturni marksizam, feminizam i homoseksualnost su u suprotnosti sa zakonima prirode. Štaviše, priroda ne bi proizvela različite rase s radikalno drugačijim izgledom i karakteristikama, da je htjela da se sve miješaju i postanu jedna jedina rasa. Marksizam i multikulturalizam su stoga u suprotnosti sa prirodom. Čovjek zavisi od socijalne interakcije da bi mogao da razvije bilo šta izvan onoga za šta je on sam sposoban. Ljudska bića su se stoga uvijek udruživala kao grupe kako bi zaštitili jedni druge i imali koristi od međusobnih razlika. Gledište koje je pretjerano egocentrično je stoga suprotno zakonima prirode. Materijalizam i kapitalizam su i polarne suprotnosti nacionalsocijalizma.

Da su naši preci bili individualisti koji su stalno kukali i borili se međusobno, čovječanstvo ne bi preživjelo. Naravno, postojale su različite grupe koje su se borile jedna protiv druge, ali tokom godina, grupe koje su biološki slične često su udruživale snage i postajale plemena; plemena su postala društva; a društva su postala nacije. U današnjem globalizovanom svijetu, naša posebna grupa je postala rasa koja se proteže preko nacionalnih granica -postali smo biološka jedinica. Primarni cilj nacionalsocijalizma je da ujedini našu rasu i da svaki njen pojedinac radi u korist njenog razvoja i napretka. U okviru prirodnih zakona, možemo naći smjernice koje čine religiju i filozofske okvire suvišnim. Na primjer, ubijanje drugih ljudi samo zbog toga što su sljedbenici druge religije je očigledno pogrešno, jer su ljudi bića prirode. Međutim, ubijanje u slučaju samoodbrane, kako bi se osigurao sopstveni opstanak je sasvim druga priča. Nemilosrdna eksploatacija prirode je očigledno pogrešna, dok korištenje prirodnih resursa za napredak sopstvenog naroda nije.

Naš prirodni moralni kompas nam često može pomoći da donesemo ispravne odluke, i u složenim stvarima, nacionalsocijalizam nam može pomoći da riješimo ove moralne dileme. Zakoni prirode žive unutar svakog od nas, u obliku instinkta, zdravog razuma i logičkog razmišljanja. Koncepti da ne krademo jedni od drugih i da se ne ubijaju komšije teško da su društveni konstrukti ili nešto što proizilazi iz religije, ali su jednostavno prirodni koncepti koje inteligentni, sofisticirani ljudi uče i stvaraju iz iskustva. Život u harmoniji sa sopstvenim ljudima je potpuno prirodan. Nacionalsocijalizam, koji ima svoje korijene u vječnim zakonima prirode, stoga ima svojstven, kristalno jasan koncept ispravnog i pogrešnog. Takođe ima višu svrhu – opstanak i ujedinjenje bijele rase, omogućavajući nam da živimo i razvijamo se u skladu sa prirodom, na dobrobit čitavog svijeta i cijelog čovječanstva. Sa ove tačke gledišta, naši životi imaju viši smisao, mi treba da budemo veza između prošlosti i budućnosti, ostvarenje vječnog života kroz očuvanje čistoće naše rase i krvi. Neosporna je činjenica da bez bijele rase, nevjerovatno napredna civilizacija koju je izgradila jednostavno se nikada ne bi pojavila. Nasuprot tome, može se desiti da npr. Afrikanci sa svojim prirodnim preferencijama ne smatraju našu vrstu civilizacije na bilo koji način superiornijom. Kao nacionalsocijalista, čovjek je potpuno slobodan da slijedi bilo koju religiju sve dok se ne kompromituju ove fundamentalne vrijednosti. Slobodni ste da vjerujete da je npr. Bog jedina sila koja stoji iza prirodnog poretka, takođe možete tvrditi da naučni koncept vječnog života kroz neprekidnu krvnu liniju ima religijske implikacije. Osvrnuvši se na filozofske aspekte nacionalsocijalizma, elaborirati ćemo njegove implikacije kao političku ideologiju i kako se ona razlikuje od nacionalizma i socijalizma.

Nacionalsocijalizam, zahvaljujući svojoj osnovi u prirodi i svojim zakonima, je beskompromisan kada je u pitanju stvaranje vlastitog naroda (kako je definisano iz biološke i rasne perspektive). Nacionalizam je mnogo komplikovaniji termin, u kojem koncept nacije ne mora nužno uključivati rasu. Temelji ideologije nisu definisani zakonima prirode, već nacionalnim granicama, jezikom i dominantnom kulturom. Zagovornici nacionalizma mogu čak reći da ljudi iz različitih etničkih grupa koji žive u istoj zemlji imaju više zajedničkog zbog jezika, nego pripadnici iste etničke grupe koji žive u različitim zemljama. Sa takvom perspektivom, npr. Afrikanac koji govori švedski ima više zajedničkog sa etničkim Šveđaninom, nego što bi Šveđanin imao zajedničko sa etničkim Norvežaninom.

Nacionalizam je uglavnom konzervativan. Konzervativna politika je često podijeljena, zbijajući društvene grupe jednu protiv druge. Ideja konzervativizma je da viša klasa treba da se brani od radničke klase, starijima je potrebna odbrana od mladih, a muškarcima je potrebna odbrana od žena. Socijalizam zapravo pokušava da uradi istu stvar, ali zato što je radikalan, za razliku od konzervativnog, on se uvijek suočava sa “slabijom” stranom. Nacionalsocijalizam je jedinstven po tome što nastoji da ujedini čitav narod, uvijek radeći u najboljem interesu ljudi a na štetu mondijalističke elite, sa svim svojim medijskim mogulima, lobistima i bankarima. Nacionalsocijalizam nema egalitarni element koji je inherentan socijalizmu, već umesto toga priznaje da su ljudi različiti, dok svaki segment ljudi vrijedi i radi za zajednički cilj. Neko ko je intelektualac, ali je fizički slab, nije superiorniji ni inferiorniji od nekoga sa suprotnim osobinama. Isto važi i za odnos između muškaraca i žena.

Nacionalsocijalizam se zasniva na meritokraciji i odgovornosti, uvijek nastojeći da se desi prava osoba pravoj osobi. Vaš životni stil, vaše osobine i odanost koju ste pokazali obezbjeđuju vam mjesto koje zaslužujete, u skladu s prirodnim redom. Nacionalizam jednostavno pretpostavlja da ste rođeni s istim atributima kao i vaši roditelji, dok socijalizam nastoji da svima pruži isti nivo uticaja i autoriteta. U prirodi, vučji čopor ne bi prihvatio ni sina alfa mužjaka kao svog vođu bez da ga prvo testira, niti bi svakom članu čopora dao isti nivo uticaja.

Konačno, bezvremenske vrijednosti nacionalsocijalizma uvijek se čuvaju od korupcije kao i od liberalizacije. Predstavnici raznih religija i ideologija, uključujući i nacionalizam, teže da transformiraju same temelje svog „vjerovanja“ kako bi pratili promjene koje se događaju u društvu ili u sferi politike. Temelji nacionalsocijalizma su u strogo prirodnom poretku, kao i u želji da se osigura opstanak i sloboda vlastitog naroda, u svemu tome postoji daleko manje prostora za kompromis nego možda u bilo kojoj drugoj ideologiji. Nacionalsocijalizam kao svjetonazor je stoga fundamentalno nepromjenjiv.