Naša zemlja i naši ljudi se suočavaju sa ekstremno teškim izazovima. Ekonomsko ropstvo, međunarodni cionizam, domaća izdaja i srpsko-hrvatski separatizam, uz to možemo dodati masovne medije koji bez milosti truju Bosnjački um i masovna imigracija koja prijeti našem starom kontinentu i bijeloj rasi u globalu. Sve ovo su notorne prijetnje koje se moraju spriječiti da bi opstali kao nacija – a jedino riješenje je borbeni idealizam i nacionalsocijalizam. Ali kako ćemo mi kao narod zajedno pobjediti naše neprijatelje ako ne osjećamo međusobnu pripadnost i nacionalno zajedništvo?

Današnje društvo je strogo podijeljeno i degradirano društvo. Sebičnost, materijalizam i razne agende podjela su duboko ušle u korijene društva. Grad se okrenuo protiv sela, radnik protiv poslodavca, žene protiv muškaraca i obrnuto. Oni se bore jedno protiv drugog zbog svojih vlastitih egocentričnih interesa dok nisu svijesni ili jednostavno ne brinu o zajedničkom narodnom interesu.

Vide samo sebe i svoju klasu ili profesiju. Umjesto da zajednički rješavaju socijalne i političke nedaće u svojoj zajednici, oni uporno idu da ugrabe dio kolača na račun tuđe nesreće. Klase i grupe profesija iskorištavaju jedni druge za osobnu korist. Radnici pokušavaju da ”iscijede” poslodavcima što više prednosti, dok poslodavci pokušavaju izvući i zadnju kap krvi od svojih radnika. Oni ne razumiju da su svi kao jedna zajednica ovisni jedni od drugih, drugačije ne mogu preživjeti.

Dok je društvo duboko podijeljeno i fragmentirano, razne grupe koje se bore jedni protiv drugih, rade nesvjesno, a ponekad čak i namjerno, u nestanku svog naroda i nacije. Tekući genocid nad sopstvenim narodom ne može biti zaustavljen ako se taj narod bori međusobno i ne može da stoji ujedinjeno pod jednom zastavom u borbi.
Šta je uzrok ovog narodnog raspada? Odgovor je liberalna demokratija i stranke koje predstavljaju ugnjetavački parlamentarni sistem.

Liberalna parlamentarna demokracija je podijelila naše ljude u različite interese. Ovi različiti interesi se prezentiraju, na površini, od parlamentarnih stranaka koje tvrde da predstavljaju različite interesne grupe u društvu. Parlamentarne stranke su, s druge strane, okrenule ljude jedne protiv drugih tako što su u stalnom i neprekidnom sukobu. Međutim, sve je ovo iluzija. Stranke ne žele da vide ujedinjenje naroda, oni ne žele da mi riješimo goruče socijalne probleme zajedno kao jedna matrica iz jednostavnog razloga da nebi ispunjavali nikakvu funkciju. Stranka znači ide, prema njima, prije opstanka našeg naroda.

Sve ove tkz. demokratske stranke u ’Robouniji’ stoje u sjeni ”jedne svjetske vlade”, one podržavaju masovnu imigraciju i multikulturalizam i sklapaju se sa stavovima masovnih medija. Stranke u Bosni nam neke stvari prikazuju na malo drugačiji način. One se lažno predstavljaju kao zaštitnice ”nacionalnih interesa” i neki bi ih nazvali nacionalističkim strankama, ustvari one su suprotno od onoga što se zove nacionalizam. Vjerski šovinisti i ratni profiteri koji se lažno predstavljaju kao ’’prvi na frontu’’ su ocrnili i ukopali pravi nacionalizam još dublje od jevrejsko-savezničke pobjede 1945. Ni jedna od ovih stranaka, a posebno ove koje se perfidno predstavljaju kao stranke ”Bošnjaka” nisu, ama baš, apsolutno ništa poduzele po pitanju razvoja jače nacionalne svijesti kod Bošnjaka, povratak naše zemlje i ukidanje dejtonski stvorene genocidne tvorevine ’’Republike Srpske’’. Nasuprot svemu, one ruše sve što je istinski Bosnjačko, od važnih institucija do manjih i većih pokreta koji se časno bore za Bošnjaštvo, predali su čak i Sutorinu bez da pitaju narod koji polaže pravo na svaki pedalj ove zemlje, da ne spominjemo konstantno priznavanje ’’Republike Srpske’’ kroz izjave i naivne političke poteze. Narod drže u kontaminiranim vjerskim torovima, u političkoj dubiozi i siromaštvu već dvadeset godina. Svojim represivnim zakonima su ograničili bilo kakav pokušaj otpora ili ustanka. Zato je vrlo važno za nas Bošnjake da shvatimo i naučimo načela borbenog idealizma i Nacionalsocijalizma. Stranke u Bosni imaju jedan zajednički cilj – to je profit. Pred nama, pred cjelokupnim narodnim masama, oni prave smicalice i namjerno nas razvodnjavaju po svojim partijskim ladicama kroz razna i prvenstveno mala pitanja kao smanjenje ili povećanje poreza. U ovakvim pitanjima oni su smrtni neprijatelji. Sa ovim malim pitanjima i problemima oni stvaraju unutrašnje sukobe među Bošnjacima. Ali u suštini, oni imaju zajedničku anti-nacionalnu agendu. Oni se jednostavno bore za moć da vode ovu anti-nacionalnu politiku, a to vidimo pred svake ’’slobodne izbore’’ kada te manipulatorske stranke poušavaju prigrabiti što više glasova i onda nam pričaju bajke o blagostanju i socijalnoj pravdi. To je dubioza liberalno-parlamentarne demokratije!
Ako klase, zanimanja i interesne grupe koje čine naš narod ne shvate da su ovisni jedni od drugih da bi preživjeli, da se moraju boriti zajedno, onda ćemo svi na kraju nestati. Moraju shvatiti da su oni JEDAN NAROD i da su zajednički i nacionalni interesi iznad svih političkih stranaka, koalicija, entiteta i vjerskih torova!

Uzmimo građevinskog radnika, arhitetku i poslodavca kao primjer raznih klasa i radnih profesija koji su zavisni jedan od drugog. Arhitekta koji izrađuje smjernice i planira kako će izgledati zgrada. Onda imamo građevinskog radnika koji, kroz svoje praktične vještine ostvaruje izgradnju i konačno imamo poslodavca kako bi se osiguralo da su obojica zaposleni. Bez arhitekte nema plana o tome kako bi trebala izgledati zgrada i bez građevinskih radnika ne može se gradnja realizovati to što je arhitekt planirao. Ako tada ne bi bilo poslodavca nebi bilo ni posla za arhitektu ili radnika, jer poslodavac vodi računa o tome da obojica obavljaju dobro svoj posao. Znači možemo zaključiti da jedan od ovih, ili više njih, nestane onda zgrada nikad neće biti izgrađena. Iz tog razloga je izuzetno važno da arhitekta, radnik i poslodavac sarađuju međusobno da se postavljeni ciljevi realizuju i urade.

Tek kada shvatimo da smo međusobno zavisni i da smo JEDAN NAROD, UJEDINJENI KROZ KRV (a ne religiju), onda se može spasiti naš narod, rod, i zapravo će doći do stvarnih promjena u društvu. Razni interesi i volje se moraju utopiti u zajedničku volju. Jedina stvar koja može uistinu ujediniti naš narod i navesti ga da međusobno surađuje je nacionalsocijalizam.

Kao ranije napisano odvija se odlučujuća borba između dva pogleda na svijet, i ta borba se vodi između liberalne demokratije i nacionalsocijalizma. Nacionalsocijalizam je totalna suprotnost od ništavne i neproduktivne liberalne demokratije. Nacionalsocijalizam ujedinjuje, osvjesćuje, jača i organizira ljude u jednoj jakoj i čvrstoj zajednici, daje im mogućnost da rade i bore se zajedno za naciju, dakle svoju vrstu, najbolje. Liberalna demokratija sve to slabi, nepošteno vlada i uništava svaki društveni i nacionalni napredak. Liberalizam, koji je stub klimave i nefunkcionalne države i današnje ideologije rasipništva, kaže da cijene individualnu slobodu iznad svega. Ova takozvana ”sloboda” je dozvolila da jedna internacionalna grupica ljudi porobi naš narod i  da ga drži u lancima kamata i dugova. Omogućili su da utjecajne bogate porodice i njihove elite kontroliraju većinu masovnih medija koji po njihovom nalogu šire laži i mržnju prema Bošnjacima i drugim evropskim narodima. Najgore prolaze države koje su članice ’Robounije’ gdje je ništavni i klimavi liberalizam nametnuo razarajuću masovnu imigraciju i monetarno ropstvo. Bez slobode da se izvuku iz pakla.
Je li moguće za jedan narod da se oslobodi od lanaca ovog međunarodnog zla i da stvori svoju sopstvenu budućnost za generacije kada imamo unutrašnje nesuglasice, podjele i međusobne sukobe? Kako ćemo mi pobijediti kada ne možemo da se borimo zajedno!?

Podijeljen narod ne predstavlja nikakvu prijetnju vladajućem sistemu i bjelosvjetskoj oligarhiji, naprotiv takav nesložan narod je kontrolisan od strane istih, dok je ujedinjen narod njihova glavna prijetnja, to je za mračnu elitu rak rana. Ujedinjen narod ima sposobnost da slomi sve unutrašnje i vanjske neprijatelje koji stoje na njegovom putu i to naši unutrašnji i vanjski neprijatelji vrlo dobro znaju. Iz tog razloga, oni nas pokušavaju navesti da mislimo sebično i da ne možemo ostvariti neko veliko zajedništvo jedni s drugima. Naši neprijatelji žele duboko podijeljenu Bosnu i Bošnjake bez ikakve svijesti i spoznaje o samima sebi, o svojim sposobnostima suprostavljanja ovoj oligarhiji, žele što veće mase vezati za svoj konopac kako bi što više bili vezani za njihove namete i represiju, tako je lakše kontrolirati zbunjenu masu nego jedan jak, složan i osviješten narod.

Vrijeme je da naša unutrašnja neslaganja stavimo po strani. Doći će vrijeme kada ćemo razgovarati o detaljima, ali sada nije vrijeme za to. Opstanak našeg naroda i sloboda su u pitanju. U ovoj odlučujućoj borbi mi nemamo vremena za međusobne podjele i sukobe!
Zašto je ujedinjen narod jak i nepobjediv narod? Pa, zato što ujedinjeni narod ne pridodaje pažnju klasama, zanimanjima i položajima. Volja jednog naroda je neuništiva. Jedan snažan i ujedninjen narod se ne može slomiti. To je dokazano u proteklom ratu, oslobodilačkom ratu. Tada su Bošnjaci svih religija imali samo jedan cilj, a to je opstanak nacije i države! I da nas je napala četvrta najveća vojna sila, mi smo bili nesalomljivi, jer smo bili ujedinjeni. Nisu nas zanimali profitabilni položaji, ko ima velik imetak, ili koji je vojnik iz grada ili sa sela. Borili smo se kao narod, i upisali se u historiju kao jedan od najhrabrijih naroda ovog dijela Evrope. Vrijeme je da se probudimo i počnemo djelovati kao jedan složan narod. Bošnjastvo mora biti iznad svega!!!

Cilj Bosanskog Pokreta Nacionalnog Ponosa je da ujedini i organizuje volju i da probudi svijest kod našeg naroda. Da se borimo protiv sebičnosti i podjela među nama samima. Mi moramo postati ta sila koja predstavlja čitav bošnjački narod i naciju. Nije važno ko je iz koje klase ili religijske grupe. Mi smo jedan narod vezan uz zajedničku sudbinu. Zajedno možemo biti samo jači, a ako i dalje ostanemo podijeljeni i nesložni, onda ćemo propasti.

Pratite nas na društvenim mrežama.