1. Nacionalizam : Kao jedan od najiskrivljenijih pojmova u današnjem političkom svijetu, nacionalizam se obično objašnjava kao mržnja i neprijateljstvo prema drugim narodima. Pogrešno ! Kako sama riječ kaže, nacionalizam je ideja koja promoviše nacionalne vrijednosti, nacionalni ponos i svjesnost pojedinca pripadnosti svojoj naciji. Prema tome, nacionalizam je prije svega ljubav, odanost i privrženost vlastitoj naciji. Prosto je nelogično da se patriotizam uzima kao dobro, a nacionalizam kao zlo, kada su ta dva pojma skoro identična. Kako je moguće da se ljubav prema domovini, patriotizam, uzima kao dobro, a ljubav prema narodu, nacionalizam, kao zlo ? Zar upravo domovina i njen autohtoni narod ne bi trebali biti povezani ?
Naš nacionalizam se ograđuje od svake mržnje, neprijateljstva i nasilja. Kroz svoj nacionalizam, etnički nacionalizam, se zalažemo za čistu bošnjačku naciju, bez miješanja sa, biološki, ne-europskim stanovništvom. Pri tome, ne želimo reći da neko vrijedi više od nekoga drugog, nego jednostavno želimo sačuvati bošnjački rod onakvim kakav je bio stoljećima, baš onako kako to rade svi nacionalno svjesni narodi u svijetu.
“Nema razlike između nacionalista – nacionalista je nacionalista. Za mene, nacionalista je pozitivna ličnost ukoliko se on zalaže za zaštitu prava svoga naroda, ali ne na uštrb drugog naroda.” – Jovan Divjak, general ARBiH
2. Socijalizam : Po mnogo čemu socijalizam je u prednosti u odnosu na druge sisteme, naročito u odnosu na današnji vodeći svjetski sistem – kapitalizam. Kod socijalizma u prvi plan se stavlja novac, tj. kapital koji treba i mora da bude u službi isključivo narodu. Kod socijalističkih sistema država je ta koja vrši kontrolu nad kapitalom i upravlja njime, te je na taj način sav kapital u vlasništvu države, odnosno naroda. To je sasvim ispravno, jer uzmimo samo u obzir da nije novac izmislio ljude, nego su ljudi izmislili novac kako bi od njega imali korist i dobit. U našem socijalizmu je ne bi postojale razlike između ljudi na osnovu kapitala. Naravno, nepojmljivo je da postoje oni malo bogatiji i oni malo siromašniji, međutim razlika između njih nije ni približna onoj razlici u kapitalizmu, i u principu svi su isti. Dakle, u socijalističkim sistemima je proces uzimanja od onih bogatijih i daje se onim siromašnijim kako bi se postigla društvena harmonija i izbjegao klasni rat.
“Mi ne kažemo : bogati, dajte siromašnima. Mi kažemo : Bošnjaci, pomažite se međusobno. I bogati i siromašni moraju razmišljati na način da uvijek postoji neko siromašniji od njega samog, i da želi da mu pomogne kao uzoran Bošnjak“
3. Bošnjak : Bošnjakom smatramo svakog pojedinca koji pripada europskom genetskom naslijeđu, koji je rođen u Bosni od roditelja Bošnjaka i govori bosanskim jezikom, ili ako je rođen u inostranstvu, također od roditelja Bošnjaka, pri čemu ne mora u potpunosti poznavati bosanski jezik, jer je jezik društvena, a ne biološka kategorija. Također, Bošnjakom smatramo i one koji su ¼ Bošnjaci, odnosno oni koji imaju bar jednog roditelja od roditeljâ koji su bili Bošnjaci (tj. jedan djed ili jedna nana/baka).
Bošnjake ne vezujemo za jedan religijski identitet, tj. Bošnjaci su, kako je to kroz historiju bilo, multikonfesionalan narod, ispovijedavši islamski, katolički i pravoslavni vjerozakon. Jedan Bošnjak koji ispovijeda jedan vjerozakon nije ništa manje Bošnjak u odnosu na drugog koji ispovijeda drugi vjerozakon, niti su oni koji ispovijedaju manjinska vjerska učenja, kao ni ateisti i agnostici, manje Bošnjaci od onih koji ispovijedaju neku od većih religija.
Ne zaboravimo da prvi Bošnjaci nisu bili pripadnici niti jedne od današnjih vladajućih religija, prema tome, nijedna od njih nema pravo da svojata Bošnjake.
„Bošnjak nam je mio, koje god vjere bio“
4. Sekularna država : Dio našeg nacionalističkog svjetonazora je i sekularizacija države, odnosno odvajanje i sprečavanje miješanja religije i politike. Religija, kao i sve drugo, se mora podrediti Ustavu i zakonima. Pri tome, sekularna država ne bi uskraćivala vjerske slobode, već naprotiv, svima garantovala pravo i slobodu ispovijedanja bilo koje vjeroispovijesti. Vjerske slobode bi se ograničavala tek na onom nivou kada se jedna religija, ili više njih, žele nametnuti iznad ostalih.
„Vjera je za srca, ne za parlamenta“
5. Nezavisnost : Iako skoro sve države danas imaju, i slave, svoj dan nezavisnosti, to ne znači i da su slobodne i potpuno nezavisne. Nezavisnost podrazumijeva apsolutnu slobodu u svakom pogledu, uključujući, prije svega, teritorijalnu, političku i finansijsku nezavisnost. Teritorijalna nezavisnost predstavlja kakvu-takvu slobodu i posjedovanje međunarodno priznatih granica nezavisne države, što mi trenutno i imamo. Politička nezavisnost predstavlja nezavisnost vlade od stranih faktora, pravo da vlada države donosi i sprovodi zakone u skladu sa svojom voljom za dobrobit naroda, ili voljom samog naroda, a ne da ispunjava uslove nametnute izvana kako bi se nečiji drugi planovi ispunili. Finansijska nezavisnost – ono što danas skoro nijedna država nema – znači posjedovanje apsolutno slobodnog finansijskog sistema jedne države koji je vođen iznutra, od strane domaćih ljudi, a ne izvana, od strane međunarodnih kompanija, prije svega međunarodnog bankarstva.
Kao Dan obnove nezavisnosti slavimo već prihvaćeni 1. mart.
„Najgori oblik ropstva je onaj u kojem ljudi misle da su slobodni, a ustvari su najporobljeniji“
6. Državnost : Pod pojmom državnosti podrazumijevamo postojanje jedne države, bila ona slobodna, ili pod trenutnom okupacijom strane sile. Prema tome, državnost Bosne seže vijekovima unazad, a prema nama poznatim i najstarijim sačuvanim historijskim podacima – još od ranog srednjeg vijeka. Historijski dokumenti i činjenice ukazuju da je Bosna bila država još u to vrijeme, pa prema tome, odbacujemo zvanični Dan državnosti kojeg su postavili komunisti iz AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a – 25. novembar.
Kao Nacionalni dan predlažemo dan izdavanja Povelje bosanskog bana Kulina – 29. august, koji bi objedinjavao i Dan nezavisnosti i Dan državnosti, dok bi 1. mart bio slavljen kao Dan obnove nezavisnosti poslije 529 godina svojevrsnog ropstva.
7. Rasni identitet : U današnjem modernom multikulturalnom okruženju pitanje rase ne postoji, biva negirano i oni koji se još uvijek pozivaju na svoju krv su predstavljeni kao najveći otpad današnjeg ljudskog društva. Ali postoji jedna stvar koju niko od nas ne može negirati a to je da postoji osnovni prirodni instinkt koji nas vodi ka tome da tražimo partnere unutar svoje rase. Prirodni zakoni kao najviši zakoni koje poznaje ova planeta nikad ne stare niti umiru, to su fundamentalne životne istine koje se ne mogu negirati i koliko god to današnji moderni “naučnici” pokušavaju iskriviti, ljudske rase postoje i oduvijek su postojale i ne – nisu ravnopravne jer je svaka posebna na svoj način, svaka ima svoj prirodni životni prostor, svaka ima svoju unikatnu prošlost i kulturu.
Rasni identitet predstavlja biološki – jedini prirodom određeni identitet čovjeka. Dok su rase postojale, država, nacija, naroda, religija… nije bilo, podjela ljudi na osnovu pomenutih pojmova nije bilo – to su društvene odlike današnjeg čovjeka, međutim, jedina prirodna odlika je upravo rasni identitet – ono što svaki čovjek stiče rođenjem i što ne može promijeniti ni na koji način, jer je rasni identitet čovjeka određen genetskim kodom. Rasa nije samo boja kože, rasa je mnogo više od toga – rasa je i krv, rasa je i genotip, rasa je i DNA itd.
Miješanje rasa dovodi do iskrivljenja genetskog koda i kontriranja volji prirode – da je priroda htjela da svi ljudi budu isti – svi ljudi bi i bili isti!
“Postoje istine koje tako upadljivo leže na putu da ih upravo zbog toga običan svijet ne može ni da vidi niti bar da primjeti.”
8. Socijalna pravda : Prožimanje socijalne pravde u društvu je od izuzetne važnosti, kako za pojedinca, tako i za cjelokupno društvo. Jednostavno je neprihvatljivo da se stvaraju klase u društvu na osnovu kapitala, finansijske moći, imetka i sl. Osim što društvo treba da bude biološki homogeno, treba da bude približno homogeno i u pogledu materijalnih dobara gore spomenutih, čime bi se spriječila svaka eksploatacija jednog dijela društva od strane drugog.
„Bolje da obojica imamo po hljeb, nego da ja imam 2, a ti nijedan“
9. Porodica : Porodica je jedan neizostavan dio zdravog društva. Ljudski rod bio bi nezamisliv bez porodice, a oblici porodice su zastupljeni i među svim biljnim i životinjskim vrstama, što dokazuje prirodnost porodice. U našem slučaju, porodica je uža zajednica grupe ljudi koja živi zajedno, hrani se zajedno, bori se zajedno, rješava sve unutrašnje probleme zajedno (osim u ekstremnim slučajevima odvojenosti izazvanim radom daleko od kuće i sl.) Tradicionalne porodične vrijednosti se moraju poštovati i čuvati, a red u porodici mora da se zna kako bi se izbjegla svojevrsna porodična anarhija gdje se ne bi znalo ko je ko. Zalažemo se za djelomično patrijarhalan hijerarhijski sistem u kome bi otac bio glava porodice, ali kome bi strogo zabranjeno bilo bilo kakvo maltretiranje ostalih članova porodice. Brak definišemo striktno kao zajednicu muškarca i žene !
„Prirodni zakon : kako bi vrsta opstala, broj potomaka ne smije biti manji od broja roditelja“
10. Komunizam : Ideologija kriva za smrt i patnju više od stotinu miliona ljudi širom svijeta ne može biti okarakterisana ni na kakav drugi način osim kao – zlo ! Komunizam je sušta suprotnost nacionalizma, protivljenje prirodnim zakonima i najgori od svih mogućih oblika internacionalizma. Osim što je odgovoran za smrt tako enormnog broja ljudi širom svijeta, u zdravom društvu je neprihvatljiv iz mnogo drugih razloga. Mi Bošnjaci spadamo u dugu listu naroda koji su patili pod komunizmom, ali su rijetki oni narodi koji pod komunističkom čizmom nisu uopšte bili priznati, njihovo narodno ime zatirano i zabranjeno. Prema tome, nema nijednog razumnog razloga da Bošnjak stane za komunizam. Kao što je već pomenuto, komunizam je oblik internacionalizma, ne priznaje nacije niti nacionalne države čime se nacije dovode na rub egzistencije, a nacionalne države se pretvaraju u torove koji služe vladajućoj eliti. Temeljen na sumanutim idejama njemačkog Jevreja Karla Marxa, komunizam je samo jedna u nizu jevrejskih ideologija namijenjem za uništenje kompletnog autohtonog stanovništva u Europi i svih njenih potomaka širom svijeta, prije svega Australije i Sjeverne Amerike.
Brojke stradanja izazvane komunističkim režimom širom svijeta kroz prošlost :
Smrti uzrokovane komunističkom ideologijom :
Kina : 65 000 000
SSSR : 20 000 000
Kambodža : 2 000 000
Sjeverna Koreja : 2 000 000
Afrika : 1,7 000 000
Afganistan : 1,5 000 000
Zemlje istočne Europe van SSSR-a : 1 000 000
Vijetnam : 1 000 000
Zemlje Južne Amerike : 150 000
Ugnjetavanje naroda u SSSR :
Strijeljanja desetina hiljada taoca i zatvorenika,
Ubijanje stotina hiljada radničkih pobunjenika i seljaka 1918-1922,
„Ruska glad iz 1921“ – uzrokovala smrt 5 miliona ljudi,
Ubijanje i deportacija donskih Kozaka 1920.
Ubijanje desetina hiljada u logorima 1918-1930
„Velika čistka“ – smrt 690 000 ljudi
Deportacija 2 miliona tzv. Kulaka 1930-1932
Holodomor – smrt 4 miliona Ukrajinaca i 2 miliona ostalih tokom gladi 1932-1933
Deportacija Poljaka, Ukrajinaca, Moldavijaca i naroda iz baltičkih republika, Nijemaca sa Volge, krimskih Tatara, Čečena i Inguša 1939-1945
„Komunističko društvo je društvo u kojem su svi jednaki, samo su neki jednakiji od ostalih“
„…potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nijemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije.Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku.
Teže će biti sa onima koji imaju neki posjed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom… Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hljeba, za nas ništa ne vrijedi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere… Samo nesretnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira…“ – Komunistički „narodni heroj“, srpski Jevrej, Moša Pijade, sa prvog zasjedanja AVNOJ-a 1942. u Bihaću.
11. Kapitalizam : U odnosu na socijalistički sistem kod kapitalizma je obrnuto ; narod je taj koji služi novcu/kapitalu, podređuje mu se i od sebe pravi roba koji radi u službi kapitala, a taj kapital posjeduju isključivo pojedinci koji upravljaju državom, a samim tim i narodom. Također, u kapitalističkim sistemima dolazi do odvajanja ljudi na osnovu kapitala, tj. stvaranja klasa, i to one više, bogate klase, i one niže gdje spadaju prosječni, ispodprosječni i siromašni pripadnici istog naroda. Međutim, u toj klasnoj borbi i neformalnom klasnom ratu ti bogati, tj. viša klasa, se još više bogate, i to na račun niže, radničke klase. Kapitalistička ideja je jasna : radnička klasa mukotrpno radi, a viša kasa kasira sav prihod od tog rada, odnosno oni manje imućni postaju još manje imućni, još siromašniji, a oni bogatiji postaju još više bogatiji.
„Ne zanima me koji je lutak postavljen na engleski tron da vlada carstvom nad kojim sunce nikada ne zalazi. Ko kontroliše dohod novca u Britaniju – kontroliše Britaniju, a ja kontrolišem dohod novca u Britaniju!“ – jevrejski bankar Nathan Rotschild, vlasnik banke u Londonu, 1815.
12. Liberalizam : „Jednaka prava za sve ljude“ – zvuči pitomo zar ne? No, jeste li se ikada zapitali šta to znači, šta to predstavlja ? Prema tom pitomom osnovu liberalizma gore pomenutom svaki čovjek, kakav god on bio, ima apsolutno ista prava kao i svi drugi. Dakle, bilo šta da pojedinac ili grupa žele, to će im biti omogućeno, jer imaju pravo na to. Bude li im to uskraćeno, dolazimo do tzv. diskriminacije. Zar je normalno da mi dozvoljavamo svima onima, pa čak i onim koji su štetni za društvo i državu, da imaju prava jednaka onim ljudima koji se bore za dobrobit društva i zajednice? Ako je neko štetan za zajednicu, onda se on tako mora i tretirati ! Šta radimo sa kukoljima u žitu ? Da li im dopuštamo razvijanje i jačanje i time im omogućavamo da nam unište sve prihode ? Naprotiv, reagujemo i spriječavamo ih kako bismo sačuvali ono što nam treba. Nikakve razlike nema ni u društvu – štetni efekti moraju biti uklonjeni za opštu dobrobit. Liberalizam je daleko od onoga kako se on predstavlja. Ako svi ljudi, zaista, imaju jednaka prava, kako je moguće da su nacionalisti na udaru sa svih strana, a anti-nacionalisti su sasvim u redu? Kako je moguće da je u redu, čak i „napredno razmišljanje“, reći : „Istospolni brakovi su u redu“, a protiviti se tome predstavlja zaostalost, mržnju, homofobiju i sl.? Kako je moguće da je poželjno reći : „Nemam ništa protiv miješanaj rasa“, a reći : „Protivim se miješanju rasa, to nije prirodno“ se odmah uzima kao rasizam !?
Ne, liberalizam nije ono kako se definiše. Liberalizam je lijeva idelogija koja se protivi svemu zdravom i razumnom. Današnja demokratija je usko povezana sa liberalizmom – no i ona je daleko od onoga što bi stvarno trebala da znači. Tavki sistemi rade na principu : ako vlada želi bilo šta od nas, tada smo mi slobodni i suvereni ljudi koji svoju volju izražavaju kroz izabrane predstavnike, ali ako mi želimo nešto od parlamenta, onda smo mi samo rulja koja se protivi zakonu. Skup svega toga je ono što se naziva demokratijom.
„Liberalizam je pretvaranje čovječanstva u stoku“ – F. Nietzsche
13. EU i NATO : Europska unija je tvorevina koja za cilj ima stvaranje jedne europske države – tj. jedne velike europske vlade, kako bi se cijela Europa mogla lakše kontrolisati. Otvoreno kažemo da je EU masonska tvorevina i jedan dio njihovog plana za ostvarivanje apsolutne kontrole i vladavine nad cijelim svijetom (sami počeci stvaranja EEZ-a to i dokazuju). Pristupanje EU znači i gubitak nezavisnosti, one nezavisnosti koja je ostvarena krvlju i žrtvama europskih naroda, a naročito u manjim država, kao što je i sama Bosna, prilikom oslobađanja iz kandži imperijalističkih tvorevina. EU ne predstavlja narode Europe, ne radi u njihovim interesima i nepripadanje jedne države Europskoj uniji ne čini narod te države ništa manje europskim od naroda država koje su članice EU.
EU uzima svaku slobodu i nezavisnost državama članicama, a posebno to dolazi do izražaja ponovo u manjim državama, gdje i mi spadamo, gdje bi narod mukotrpno radio za interese i dobrobit Brisela. Sjevernoatlantska teritorijalna profesija, NATO, je još jedna kockica u jednoj većoj slagalici koja služi očuvanju ideje stvaranja jedne svjetske vlade, i samim tim stvaranja novog svjetskog poretka.
Pristupanje NATO paktu bilo bi pogubno za naš narod ! Zar nismo dovoljno kroz historiju ginuli pod zastavama drugih država ? Zar nismo dovoljno bitke vojevali iako nikakve koristi od njih nismo imali ? Zar nije dovoljno naše krvi proliveno za tuđe interese ? Pitamo sve one koji su ZA da Bosna pristupi NATO paktu : zašto da mi opet budemo žrtveno jagnje ? Zašto da naši mladići idu u afričke i azijske pustinje kako bi, pod američkom zastavom „donijeli demokratiju u tu i tu državu“ ??? Zašto oni koji već imaju te planove ih ne ostvare svojim naporima, nego po svijetu prose tražeći snage u ljudstvu za ostarivanje svojih (krvavih) ciljeva ?
Neka niko ne zaboravi da je cijeli svijet gledao našu patnju više od tri godine i nije učinio ništa ! Mi smo posljednji na planeti koji se trebaju miješati u tuđe ratove !
14. Cionizam : Cionizam je kao pravac sa svijetu obznanjenim stavovima nastao u XIX vijeku, ali počeci djelovanja u smjeru pokoravanja teritorija starog Izraela i dominacije svijetom se naziru mnogo ranije. Detaljnjije o ovome pročitajte u našem članku „Ideologija smrti“, napisanom u dva dijela na websajtu.
15. Vjerski ekstremizam : Pod ovim pojmom podrazumijevamo politiziranje vjerskih zakona, odnosno stvaranje političkog pravca baziranog na vjerskim zakonima, prije svega kršćanstva i islama, kao dominantnih vjerozakona u Bosni. Svaki pravi vjernik treba da zna u da u vrijeme stvaranja njihovih religija, ti „Božji propisi“ nisu bili namijenjeni za politiku, nego za čovjekovu dušu i put ka izbavljenju. Stvaranje političkih ideologija na osnovu tih propisa je iskrivljenje određene religije, i čovjek koji taj pravac slije više nije pravi vjernik, nego militantni radikalni ekstremist kojem vjera služi kao izgovor za počinjene zločine i nepravde nanesene nepripadnicima njegove vjere. Najočitiji primjeri vjerskog ekstremizma su srednjevjekovno krstaštvo i današnji islamizam.
Zbog radikalnog i ekstremističkog tumačenja religija stvorene su podjele unutar njih, pa je kršćanstvo podijeljeno na tri velike grupe : katolike, protestante i pravoslavce, što je dovelo do krvavih sukoba u Europi u kasnom srednjem vijeku i smrt i do 10 000 000 ljudi (Tridesetogodišnji rat (8 000 000) i manji sukobi povezani sa njim). Ista stvar se dešava u islamu – podjela između šija i sunita, i još velikog broja manjih grupa unutar jedne religije. Pomenuti sukobi između katolika i protestanata u Europi u srednjem vijeku se dešavaju i danas među muslimanima. Sve je to ishod radikalnog tumačenja religije i vjerskih ekstremista. Da li bi kršćanski Gospod bio zaista zadovoljan kada bi vidio takve podjele među njegovim sljedbenicima, i toliko prolivene krvi uzrokovane njihovim nesuglasicama? Da li bi Allah bio zadovoljan kada bi vidio podjele među muslimanima i silne sukobe koji oduzimaju živote njegovih sljedbenika ?
Vjerski ekstremizam najviše šteti samim vjernicima, jer stvara podjele među njima, ali i pored toga, upravo su oni koji se nazivaju vjernicima glavni zagovarači radikalnog tumačenja vjerskih zakona.
„Nemamo ništa ni protiv jedne religije, imamo protiv politiziranja njih samih“
“Nije bitno ko je bio u pravu, ko bogat, a ko siromašan, ko je kome služio prije, dobar ili loš – sada su svi isti, rame uz rame počivaju u miru” – (stihovi posvećeni vojnicima palim zbog međuvjerskih ratova)
