Svima je već jasno da je svaka negativna pojava u našem društvu uzrokovana nepostojanjem nacionalne svijesti. Nacija sa izgrađenim identitetom uvijek ima dobar zaštitni mehanizam protiv štetnih utjecaja kojih nikada ne manjka i koji kao rak nagrizaju nacionalno tkivo. Nacija, kao i pojedinac, je u stalnoj borbi sa unutrašnjim i vanjskim problematičnim elementima a svaka bitka u vječnoj borbi za opstanak lično pogađa svakog pojedinca koji sačinjava naciju. Da bi kolektiv opstao on mora imati želju za opstankom, a ako želi da opstane mora znati zašto. Ko ne želi opstati sigurno i neće jer je život nemilosrdan i prvo uništava bezvoljne, to jest slabe, dok voljni, to jest jači, prežive jer to je uistinu jedno od temeljnih pravila prirode. Želja za opstankom dolazi iz samosvijesti stoga možemo zaključiti daje osoba ili kolektiv koji nije svijestan sebe na početku osuđen na propast.

Mi Bošnjaci smo sad pred propašću jer ne znamo ili odbijamo shvatiti ko smo i šta smo. To je naša boljka, naša Ahilova peta, naša omča oko vrata, naše poigravanje sa sudbinom. Niko našu situaciju nije opisao bolje nego Meša Selimović ( i sam sumnjivih namjera ali to nije bitno za ovaj tekst):

„Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je sto smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav.Svako misli da ce nadmudriti sve ostale i u tome je nasa nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni s kim se historija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono sto danas zelimo da zaboravimo, a nismo postali ni nesto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed.“

Upravo tako, spremni smo živote položiti idući ispod tuđih zastava dok pri spomenu naše zemlje uvijek je potreban neki pridjev kao motivacija. Kod nas Bosna nikada nije prihvaćena samo kao Bosna već ona mora biti turska, islamska, srpska, hrvatska ili kršćanska. Vrijeme je da se to promijeni, jer narod koji sam sebe stavlja u podanički status će uvijek biti takav, a onda i nestati jer nacija kao uska kolektivna veza ne može postojati ako nije na prvom mjestu i nezavisna od ostalih subjekata.

Meša također ima pravo kad kaže da imamo nejasan osjećaj stida zbog krivice i otpadništva i da smo jučer bili ono što danas želimo da zaboravimo, a svako ko tvrdi drugačije laže prvo sam sebe pa i sve ostale. Mi danas i jesmo otpadnici ali ne od nekog od susjednih plemena ili carstava kako to žele neprijatelji prikazati, već otpadnici od sebe i od svojih korjena. Bošnjak sebi ne smije dozvoliti da rezervaciju Bosne za strance prikazuje kao odbranu zemlje niti smije Bosnu podređivati svojim ličnim ideološkim ili vjerskim osjećajima. Bošnjak koji slavi Otomansku imperiju nije ništa bolji od zavedenih kršćanskih Bošnjaka koji Bosnu pripajaju susjednim velikodržavnim tvorevinama. Bosna je naša jedina domovina, majka koja nas je rodila. Zar ona zaslužuje da usamljena jeca dok njeni sinovi slave one koji su je učinili usamljenom? Mi mislimo da ne ali nažalost naša zemlja je puna izdajnika koji opijeni imaginarnim veličinama bijelog svijeta zatiru vlastito ime i zakivaju posljednje klinove na grob Bosne.

Pošto je nakon burnih dešavanja krajem 19. i u cijelom 20. vijeku bošnjačko ime spalo u 90% slučajeva na muslimansku populaciju onda se da i pretpostaviti da će ova populacija nastojati da se historijska nepravda ispravi i da se situacija poboljša u svakom mogućem smislu uključujući i pravedno vraćanje bosanskog poretka na svaki pedalj ove zemlje i vraćanje bosanskog imena na sve domicilne stanovnike ove zemlje.
Da bi taj itekako težak proces otpočeo bitno je samo postaviti stvari na pravi način – staviti religijske podjele ispod nacionalne pripadnosti odnosnoshvatiti da je Bosna kao umiruća kategorija prioritet za definisanje i odbranu. Međutim kod Bošnjaka je uzeo maha obrnut proces :
nacionalni identitet je ostao nerazvijen, a sve to kako bi što bolje služio vjerskim ciljevima. Očigledno je da se u Bosni to uradilo smišljeno i organizovano od strane plaćenika iz političkog i vjerskog vrha koji i dalje Bosnu posmatraju kao nečiju provinciju, a Bošnjake drže bez trunke nacionalnog odnosno narodnog osjećaja i ponosa. Nakaradne kombinacije tuđinskih identiteta i vjerski prilagođena historija su oružja u rukama prodanih duša, a sve u svrhu odavno zacrtanog cilja tj. cementiranja podaničkog statusa Bošnjaka koje oni i ne priznaju ako se ovi ne bore za njihove šefove sa pješčanih proplanaka.

Vidi se to po mnogo stvari a možda i najviše po primjeru poglavara IZ BiH Mustafe Cerića koji drsko izjavi da je „Turska naša majka!“. U izdajničkom zanosu on također izjavi: „I mi jesmo Turci, po našem historijskom sjećanju, historijskom određenju, identitetu islama koji su nam Turci donijeli. Ali mi smo i Bošnjaci.“

Hvala efendija što negiraš vlastitu zemlju i narod, hvala što podupireš sve ono što nam na leđa tovare susjedi i hvala ti , na kraju, što si pokazao koji je pravi problem u Bošnjaka. Nisu nama prijetnja sablje koje sijevaju sa zapada i istoka već kukolj u našim redovima. Da smo mi svoji ne bi nas slomila ni sva sila ovog svijeta. Reis izgleda nikada nije čuo za bošnjačkog heroja Husein-kapetana kojegaTurci uništiše gušeći slobodu Bosne niti za njegove riječi: „Ima Bosne, beglerbeže i Bošnjaka u njoj! Bili su prije vas i ako Bog da, biti će i poslije vas!“.Da je čuo možda ne bi počinio mentalni zločin protiv svog roda govoreći da nam je majka bilo koja zemlja osim Bosne i da smo mi „i Bošnjaci“.

Mi smo Bošnjaci i samo Bošnjaci – ništa manje, ništa više, svoji na svom,ponosni i prkosni, odlučni da se suprostavimo izrodima i vratimo slavu našoj uspavanoj Bosni. Jednom zauvijek cemo zbaciti ljagu koju na naše ime bacaju izdajničke nemani.

Činom izdaje se može posmatrati i entuzijazam i klicanje bošnjačkih „uglednika“ kada je turski ministar vanjskih poslova Davutoglu pri posjeti Sarajevu izjavio kako je cilj Turske novi otomanski Balkan. Nije stao na tome već je i nastavio sa uvredama na račun svakog ponosnog Bošnjaka govoreći da su dešavanja u BiH turska odgovornosti da su otomanska stoljeća Balkana „uspješna priča“. Uspješna priča kako za koga…za nas Bošnjake sigurno nisu uspješna priča jer logika nalaže da period kada si služio tuđim interesima 400 godina se sigurno ne može nazvati uspješnim. Svaki Bosni odan Bošnjak sa gnušanjem gleda na ove pokušaje ponovnog porobljavanja vlastitog naroda kao i na „domaće“ Turke kojima je stotina novčića iz Ankare dovoljna da pljuju na sve ono za šta su se naši pradjedovi borili. Na ovom primjeru se jasno vidi koliko Bošnjacima nedostaje nacija i sve ono što uz nju ide jer grupi sa izgrađenim nacionalnim identitetom na um ne bi palo da nakon 400 godina služenja želi ponovo služiti umjesto da gospodari sama sobom.

Jasno je da Bosna u borbi za opstanak mora prvo pobjediti ono što je postala odnosno da Bošnjaci ukoliko žele da sačuvaju svoju domovinu prvo moraju pobjediti svoj podanički mentalitet i shvatiti da je jedino što imamo ovaj komad europske zemlje od Save do Jadrana i od Drine do krajine. Kada to utuvimo u naše glave jednom pa zauvijek naučit ćemo da sve stvari i dešavanja oko nas moramo isključivo gledati kroz bosansku prizmu, a ne kroz vjeru. Sa stajališta Islama odnosno običnog bosanskog muslimana kojemu je vjera jedini identitet i koji je bez trunka nacionalne svijesti obnova otomanske imperije nije ništa negativno niti strano ali sa stajališta nacionalno svjesnih Bošnjaka, kojoj god vjeri pripadali, obnova bilo kakve strane vlade nad Bosnom je nešto najgore što se može dogoditi. Svako od nas će morati odlučiti šta mu je preče i šta će morati radikalno slijediti: Bosansku ideju koja zapovijeda da je svaki Bošnjak brat i Bosna najveća svetinja ili vjersku ( uglavnom islamsku) ideju koja zapovijeda da je brat samo pripadnik te određene religije i da su nacionalne granice samo nepotrebne barijere. Ovdje je namjerno upotrebljena riječ „radikalno“ jer pripadnik nacije može istovremeno slijediti i nacionalnu i vjersku ideju ali jedna uvijek mora biti na prvom mjestu.

Mi smo odabrali nacionalnu bosansku ideju jer je Bošnjak bliži bratu Bošnjaku kojoj god vjeri pripadali nego bilo kome drugome na ovome svijetu. Konstruisanje bratstva na osnovu vjere je nakaradno i nezamislivo jer bratstvo je familijarna oznaka. Braća su samo pripadnici uže skupine- nacije omeđene zajedničkim rodom. Ne kaže se bez razloga „ Krv nije voda“. Konstantno moramo raditi na pomirenju bošnjačke braće i spriječiti nove bratoubilačke sukobe umjesto da dovodimo strance u našu zemlju koji radi vlastitih interesa dodatno uništavaju ono što mi u suštini jesmo. Tako ćemo sljedeći put kada nam neko usred našeg glavnog grada poruči da je Turska naša domovina znati mu pokazati put da se vrati tamo odakle je došao i da ne zagađuje bosanski prostor takvim prljavim idejama.

Interesantno je kako se u Bosni razvio poseban način razmišljanja o historiji. Mi vlastitu prošlost ne doživljamo kroz naša dostignuća već kroz strane vlade nad nama. To je paradoks bosanskog uma i nešto što će nam presuditi ako čitav problem ne isječemo zajedno sa korijenom.

Svima je već jasno da su današnja tri naroda u Bosni konstrukti zasnovani na vjeri, a ne na etnicitetu i da su nastali diobom većeg Bosanskog bića. Današnji bosanski Hrvati, Bošnjaci i dijelom bosanski Srbi su pripadnici jednog te istog Bošnjačkog naroda, a podjeljeni prihvatanjem tuđinskih identiteta na osnovu vjere. U ovom tekstu je riječ o Turcima i Arapima pa stoga je potrebno opširnije objasniti problem odnosa Bošnjaka naspram tih grupacija jer se u današnje vrijeme Bošnjacima nazivaju mahom pripadnici islamske vjere. Odmah je bitno naglasiti da je Bošnjaštvo vraćeno 93. godine Bošnjaštvo samo po imenu jer ono u većini slučajeva ne služi za nacionalni probitak i oporavak Bosne već je vraćeno da bude u službi dominirajuće misli među bosanskom muslimanskom populacijom novijeg doba, a to je politika secesije Bosne umjesto pravednog ujedinjenja.

Da je ime Bošnjaka i sve što ide uz njega vraćeno iz pravih razloga onda bi stvari bile drugačije i naše sveto ime ne bi služilo u svrhu pravljenja azijskih geta usred Europe. Koja je svrha vraćanja nacionalnog imena za određenu vjersku skupinu ako će ona u suštini i dalje ostati vjerska skupina? Svrha je stavljanje svih pripadnika te vjerske skupine pod jednu kapu kako bi se ona lakše kontrolisala odnosno označavanje vjerske skupine nacionalnim imenom je puko maskiranje i zamazivanje očiju. Zašto? Jer se ljudi koji to sprovode vode samo za vjerom i samo vjerom, a kao takvi podložni su naredbama iz Arabije i sličnih tvorevina. Dokaz? Bošnjačko ime se čudom čuda nakon 1993. prostrlo na sve nealbanske balkanske muslimane (iako više od polovine njih nema veze sa Bosnom niti je ikada imalo), a unaprijed se osuđuje svaki pokušaj da se pod okrilje Bosne tj. Bošnjaštva vrate bosanski kršćani kao izvorni Bošnjani i graditelji bosanskog kraljevstva. Bošnjaštvo koje je danas prisutno (većinom) je islamskog vjerskog karaktera i služi samo za promociju Islama (čak ne i onog koji je tradicionalan u Bosni), te označava istu onu skupinu nedefinisanih južnoslavenskih muslimana kojima je Tito dodijelio naciju i posebno ime „Muslimani“. Današnji Bošnjaci ( čast izuzecima) su ništa drugo do ti nesvijesni „Muslimani“ samo malo radikalniji u istinitom i licemjernom ispovijedanju vjere.

Podržavanjem jednačine Bošnjak = Musliman, musliman naš narod sam sebi skače u stomak i ubija našu domovinu. Svako ko zna da to nije ispravan put te da je bilo Bošnjaka i prije Islama će se svim snagama boriti da se pobije ovaj nakaradni konstrukt jer jednostavnim prenošenjem današnjih kvazi-etničkih skupina u Bosni na srednji vijek ( koji je izvorište Bosne) se dobija rezultat da Bošnjaka tada nije bilo! Ako je Bošnjak = musliman onda Bošnjaka nije bilo prije Turaka što automatski znači da su Bošnjaci ili Turci ili islamizirani Srbi i Hrvati. Dodajte na to izjave efendije Cerića, podršku obnavljanju „Otomanskog Balkana“, jače navijanje naših ljudi za Tursku nego za Bosnu, podržavanje “Islamske dršave (IS)” i opću nacionalnu nesvijest našeg naroda i dobićete odgovor zašto nas se i dan-danas drži Turcima. Sve dok ne promjenimo navedene stvari i izbacimo strane elemente iz naših glava ostat ćemo Turci za druge, a i za sebe. Bošnjaci moraju shvatiti da spas leži u sopstvenoj promjeni tj. u biranju Bosne naspram stranih identiteta.
BPNP je izabrao Bosnu i odlučan je da se do groba bori za čistu-bosansku Bosnu.