Nacija ili vjera” je danas često tema razgovora ili pitanje o kojem čovjek sam razmišlja. Da li može oboje ili nešto treba odbaciti? Šta treba biti prioritet: nacija ili vjera? Na ova pitanja ćemo odgovoriti iz perspektive našeg nacionalističkog svjetonazora.

Prije svega je bitno iznijeti činjenicu da nacionalna pripadnost ne zavisi od vjeroispovijesti. Takav slučaj je i sa Bošnjacima. Koliko god neko tvrdio drugačije, Bošnjak ne mora biti isključivo musliman. Nekada su Bošnjaci većinom bili “bosanski krstjani” to jest pripadnici Crkve bosanske, a danas su među Bošnjacima uglavnom prisutne tri vjere: Islam, Katoličanstvo i Pravoslavlje, što ne isključuje ni ostale religijske skupine.

Potrebno je razlikovati prioritete u privatnom i javnom životu. Kada je u pitanju privatni život, tu nije potrebna neka duža rasprava. Činjenica je da nacionalni ponos ničim ne ugrožava pripadanje određenoj vjeri niti praktikovanje iste, niti obratno. Da li će pojedincu u privatnom životu prioritet biti nacionalni ponos ili praktikovanje vjere, mi kao nacionalisti u to ne ulazimo. Nama je bitno da je svaki Bošnjak svjestan svoje nacionalne pripadnosti i da je odan državi Bosni. Također kao nacionalisti, mi se zalažemo za nacionalnu, socijalnu i sekularnu državu Bosnu u kojoj će obavezno postojati i vjerska sloboda.

U našoj lijepoj Bosni postoji običaj da Bošnjak-musliman svojim komšijama nemuslimanima za Bajram donosi kurban, što je i slučaj kod Bošnjaka katolika i pravoslavaca koji za Uskrs, odnosno Vaskrs svojim komšijama donose ukrašena jaja, bez obzira na to koje su vjeroispovijesti. To je naš narodni običaj koji nikada ne smijemo odbaciti!

Kada je u pitanju politika, javni život, formiranje vlasti, države, tada je potrebno postaviti nešto kao glavni prioritet. Osvrnut ćemo se na historiju Bošnjaka. Bošnjaci su u velikom broju prešli na Islam nakon osmanske okupacije. Bio je to dugotrajan proces, jer Bošnjaci nisu bili prisiljavani na prihvatanje Islama jer je stupanje u tu vjeru najviše bilo zbog dobrog društvenog i političkog položaja u osmanskom carstvu. Ime Bošnjak (Bošnjanin) bilo je prisutno i prije osmanske okupacije. Nakon osmanske okupacije, bez obzira na vjersku raznolikost, Bošnjak je ostao Bošnjak.

Pročitajte članke o Fra Antunu Kneževiću i Ivanu Franji Jukiću, Bošnjacima katoličke vjeroispovijesti iz devetnaestog stoljeća:

Bošnjaci i bosanski jezik: Fra Antun Knežević — Bošnjaci (akos.ba)
Ivan Franjo Jukić (bosanskinacionalisti.org)

U devetnaestom stoljeću se probudilo pitanje nacionalne pripadnosti. Vodila se politika iz Srbije i Hrvatske da se Bošnjaci pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti konvertuju na srpstvo, odnosno hrvatstvo. Jasno nam je da se to dešavalo zbog srpskih i hrvatskih pretenzija na bosansku teritoriju. Tada su se, nažalost, Bošnjaci islamske vjeroispovijesti izjasnili kao “Muslimani” i pod tim imenom formirali svoje prve političke stranke. Da su kao prioritet stavili naciju, to jest ime “Bošnjak”, sigurno da bi se danas dosta veći broj katolika i pravoslavaca izjašnjavalo kao “Bošnjak”. Poznato nam je da nakon Prvog svjetskog rata ime “Bošnjak” sve više nestaje i dolazi do toga da su Bošnjaci nakon Drugog svjetskog rata bili prisiljeni da se izjasne kao Srbi ili Hrvati. Tek 1990.-tih naše drevno ime “Bošnjak” vraća se u upotrebu. Ipak, dan danas je prisutna ta ideja “Muslimanstva”. Ukoliko želimo uistinu nezavisnu državu Bosnu, mi se trebamo okrenuti Bošnjaštvu.

Bošnjaštvo kao bosanski nacionalizam, što je naša ideologija, treba da okupi Bošnjake svih vjeroispovijesti. Bošnjaci islamske vjeroispovijesti trebaju pozvati katolike, pravoslavce i ostale da se vrate svojim korjenima, svom drevnom imenu, tako da zajedno stvaramo nezavisnu nacionalnu državu Bosnu.

Naše Bošnjaštvo nije protiv vjera, niti protiv praktikovanja istih, nego je protiv politike isključivanja Bošnjaka zbog različite vjeroispovijesti ili zbog nepripadanja ni jednoj. Dok se borimo za nezavisnu državu Bosnu, nacija iznad vjere ne znači isključivanje vjera, nego stvaranje nacionalne države u kojoj će vjerska sloboda obavezno biti prisutna! Suživot Bošnjaka različitih vjeroispovijesti i te kako je moguć, sve dok Bošnjak ne mrzi svog brata Bošnjaka samo zbog različite vjere. Kroz historiju Bošnjaka dokazalo se da je stavljanje vjere iznad nacije u politici podijelilo Bošnjake, a posljedice toga osjećamo i danas.

Bošnjaci svih vjera, pozivamo vas da se okrenete Bošnjaštvu i da se borite za našu nam jedinu domovinu Bosnu! Bosna iznad svega!

Autor: Član BPNP